Roditelji, dobar san vašeg djeteta utječe na njegov uspjeh u školi (i kasnije u životu)!
Wendy M. Troxel licencirana je klinička psihologinja i stručnjakinja za neobično, ali važno područje – spavanje. Ona u svom radu objavljenom na RAND-u ističe kako se roditelji adolescenata također pribojavaju početka školske godine, iako su im djeca već poprilično samostalna, i to zbog naizgled banalnog razloga.
O čemu je riječ?
Nerijetko se roditelji tinejdžera pribojavaju povratka svoje djece u školske klupe jer to znači da ponovno kreće neprekidna borba s njihovim rasporedima spavanja i posljedične mrzovolje. Nekada su adolescenti bili ”poznati” po tome da mogu dugo spavati, a što je povezano s djelovanjem hormona rasta. Nekoliko desetljeća (i društvenih mreža kasnije), imamo čitavu vojsku razdražljivih tinejdžera koji ne spavaju dovoljno dugo ni kvalitetno.
Kako objasniti ovakve trendove s psihološkog gledišta?
Možda bi bilo najpoštenije vratiti se na sam početak ovog fenomena. Naime, većina školskih rasporeda nije u skladu s biološkim ritmovima djece u adolescentnoj dobi. U SAD-u to je dovelo do epidemije deprivacije od sna, a prema definiciji – to je sve manje od 8 sati sna tijekom noći!
Što se događa u organizmu mlade osobe koja, iz bilo kojeg razloga, ne spava dovoljno?
Bez dovoljno sna adolescenti ne mogu funkcionirati, a zbog povećanih zaduženja ne mogu si priuštiti luksuz poslijepodnevnih drijemeža – bar ne bez grižnje savjesti i zaostajanja. Nedostatak sna povezuje se i s problemima fizičkog i mentalnog zdravlja, primjerice s depresijom, suicidima, pretilosti (poremećen rad žlijezda). Usto, dodatni problem javlja se u vidu narušene pozornosti, sposobnosti pamćenja, a onda i učenja (zapamćivanja).
Postoji li “ne-tako-magično rješenje” i koje su preporuke za roditelje?
Barem 2 tjedna prije škole bilo bi dobro početi pripremati se na novi raspored, odnosno postupno pomicati granicu odlaska na spavanje. Na taj način organizam se lakše privikne, recimo po 15 minuta svaki dan. Adolescentima je prirodnije ići na spavanje u ponoć te se buditi u podne, no to neće biti moguće jednom kad škola krene. Vi se kao roditelji zapravo borite protiv prirode! Neće biti lako i simptomi koje mladi iskuse možemo usporediti s onima uslijed umora od dalekog putovanja (eng. “jet-lag” sindrom). Usto, važno je ne odustati sasvim od rasporeda tijekom vikenda. Dobro je da nadoknade malo sna, ali ne i da se vrate u prazničko raspoloženje!
Koje su posljedice nedostatka sna?
Uz sve zdravstvene probleme, nesanica ozbiljno pogađa ponašanje adolescenata. Može ih pogurati ka rizičnim ponašanjima, korištenju sredstava ovisnosti (npr. da se “otpuste”), ali isto tako moguće je da češće izostaju s nastave, kasne, stvaraju probleme u školi, čak i da ne završe obrazovanje, u ekstremnim slučajevima. Bilo bi idealno kada bi škole počinjale najranije u 8:30, ako je ikako moguće, ističe Troxel.
Dement i Vaughan (2000.), autori uspješnice “The Promise of Sleep” ističu kako zdrav i kvalitetan san dokazano utječe na dugovječnost, čak više nego prehrana, vježba ili geni. Poseban problem predstavlja farmakološki inducirano spavanje, budući ono može potaknuti ovisnost, a koriste ih čak i mladi!
Neke od zanimljivosti o spavanju iz navedene knjige donosimo ovdje:
– Moguće je spavati nekoliko sekundi, čak i otvorenih očiju!
– Mozak ne odmara nužno tijekom sna, često aktivno procesuira događaje od prethodnog dana!
– Neki ljudi se hvale time koliko malo sna trebaju, a zapravo si uskraćuju dragocjeno vrijeme (“sleep snob”).
– Svima nam je potrebno između 7 i 9 sati sna kako bi se kvalitetno odmorili.
– Ako lako zaspete unutar 10 minuta, moguće da vam je nedostajalo sna prije toga, jer nam je obično potrebno oko 20 minuta da se uspavamo (“sleep dept”).
– Popodnevno drijemanje nije toliko loše koliko mislimo.
– Naše tijelo ima svoj unutrašnji sat i alarm, koji nas budi otprilike u određeno vrijeme. Za to je zaslužan adrenalin koji se potroši za nekoliko sati, i onda smo iza ručka ponovno umorni.
– Nesanica je češće simptom nego sam poremećaj.
– Postoji nešto što se zove ,,sindrom nemirnih nogu” – neugodan osjećaj pomicanja nogu tijekom sna.
– San pomaže da se informacije iz kratkoročnog pamćenja presele u dugoročno.
A što kažu naši, domaći, stručnjaci?
Nesanica je najčešći poremećaj spavanja i jedan od najčešćih poremećaja općenito u populaciji. Povezuje se s problemima mentalnog zdravlja i nekim osobinama ličnosti: depresijom i tjeskobom, emocionalnom nestabilnosti, perfekcionizmom. Manje je povezana sa stresom nego što se ranije mislilo, moguće jer stres iscrpi tijelo, pa mu je san potrebniji.
Kako se liječi nesanica (Jendričko, 2017.)?
1) Povezivanje kreveta s uspavljivanjem – u krevet ići kad smo pospani, ako ne možemo zaspati ustajemo iz kreveta i odlazimo nekamo drugdje raditi nešto drugo dok ne osjetimo pospanost, održavati redovito vrijeme ustajanja bez obzira kad smo legli i izbjegavati drijemanje tijekom dana.
2) Relaksacija – osobe koje pate od nesanice obično su razdražljivije i općenito ”budnije”, stoga im može pomoći relaksacija (fizička ili mentalna, ovisno o preferencijama). Primjer je metoda vođenih fantazija.
3) Psihoterapija – rad na promjeni nerealističnih očekivanja od spavanja, shvaćanju uzroka nesanice, tjeskobi koja nastaje kada ne uspijevamo kontrolirati vlastiti san.
4) Edukacija o važnosti odražavanja tzv. higijene spavanja – usmjerena na zdravstvenu praksu (prehrana, tjelovježba, lijekovi) i okolišne čimbenike (svjetlo, buka, temperatura, madrac, prašina). Primjerice, izbjegavati tešku hranu, vježbanje, kofein i nikotin 4-6 prije odlaska na spavanje, smanjenje buke, svjetla i previsoke temperature (npr. čepići za uši, zastori itd.).
Što savjetuju stručnjaci iz Pragme?
Savjetnica u Pragmi, Katarina Jelić, mag. psihologije, ističe: “Biološki ritmovi adolescenata i neusklađenost sa školskim rasporedima spadaju u ”stare” i dobro poznate probleme. Određene promjene u higijeni spavanja mladih osoba donijele su i društvene mreže. Udruga Pragma dugi niz godina provodi programe* koji se na poseban način bave pitanjima emocionalne i medijske pismenosti djece. Primijetili smo koliko mladi “naivno” koriste medije i društvene mreže te kako im je potrebno vodstvo prilikom korištenja. Preporučamo roditeljima da izbjegnu postavljanje TV uređaja u dječje sobe te nadziru korištenje mobitela/interneta po noći. Zabrane nisu rješenje, stoga je dobro s djetetom postaviti razumna pravila koja će se potom dosljedno primjenjivati. Ako vas dijete u ponoć traži mobitel jer mora provjeriti zadaću za sutra ujutro, vjerojatno mu nije previše stalo do zadaće. Ako vas uvjerava kako mora imati računalo u sobi radi eseja i lektira, razmislite dvaput. Ni vi ne koristite računalo isključivo za učenje, pa kako isto očekivati od tinejdžera željnih zabave”.
Na što obratiti pozornost?
Najčešće na znakove depresije: promjene teka uz promjenu težine, promjene u navikama spavanja, gubitak zanimanja za omiljene aktivnosti, umor, nesposobnost koncentriranja i donošenja odluka, osjećaj bespomoćnosti, razdražljivost, dosadu, ljutnju, nemir, popuštanje u školi, izbjegavanje škole, socijalno povlačenje, buntovno ponašanje, ovisnost, zanemarivanje izgleda itd.
Kome se u tom slučaju obratiti?
Prije svega svome obiteljskom liječniku koji će vam dati osnovne informacije te vas, prema procjeni, uputiti u daljnju specijalističku obradu, ili dati preporuku za besplatna savjetovališta, kao npr. za Savjetovalište za djecu, mlade i roditelje udruge Pragma,
(pragma@udruga-pragma.hr, 01 7789 950). Također, ako tražite stručnjake za medijsku pismenost, obratite se našim partnerima – Društvu za komunikacijsku i medijsku kulturu (nfo@dkmk.hr, info@djecamedija.org).
Važne institucije:
- Psihijatrijska bolnica Sv. Ivan Zagreb, Dnevna bolnica za ovisnike o internetu i videoigrama, irena.rojnic@pbsvi.hr, 01 3430 102.
- Klinika za psihijatriju Vrapče, Centar za poremećaje spavanja i budnosti, eeg.otp.vrapce@gmail.com, 01 3780 714 i 01 3780 711 (radnim danom od 13 h do 15).
- Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež, tajnistvo@djecja-psihijatrija.hr, 01 4862 503.
* Rad je nastao u okviru projekata usmjerenih djeci i mladima uz potporu Ministarstva zdravstva, Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Grada Zagreba. Izneseni stavovi su Pragmin i ne mogu se smatrati službenim stajalištem donatora.
