5. listopada – Svjetski dan stanovanja

Pravo na stan definira se kao pravo na život u sigurnosti, miru i dostojanstvu, a proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe. Ono je ključno za ostvarivanje – ne samo socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava – već i uživanje građanskih i političkih prava, poput prava na privatnost i obiteljski život. Prema članku 31. Revidirane Socijalne povelje, pravo na stanovanje definira se u okviru pristupačnosti, primjerenosti, prevencije i smanjivanja beskućništva te priuštivosti.
U ostvarivanju prava na stan su posebno ugrožene osobe s invaliditetom, obitelji s djecom i mlade obitelji, radnici migranti, stari, Romi, žene žrtve nasilja i prognanici te je potrebno razvijati antidiskriminacijske mjere za pripadnike ovih grupa.

• Za osobe s invaliditetom potrebno je osigurati prilagodbu stambenog prostora te osigurati podršku za samostalno stanovanje (socijalne usluge).
• Kod obitelji, djece i mladih posebne mjere trebaju se poduzeti u osiguravanju pristupa stanovanju (posebice) obiteljima s djecom, gdje je država pozvana pružiti podršku mladim parovima u pristupu primjerenom stanovanju.
• Potrebno je ukloniti sve oblike diskriminacije radnika migranata.
• Starim osobama potrebno je pružiti podršku kako bi što dulje mogli ostati u vlastitim domovima pružajući im socijalne usluge te pomoć u prilagodbi doma.
• Diskriminacija Roma prisutna je kod svih aspekata stanovanja: pristupačnosti, standarda kvalitete, prevenciji beskućništva i financijske potpore. U najgorim slučajevima, romska naselja su izdvojene te imaju niske standarde koji su prijetnja sigurnosti i predstavljaju zdravstvenu opasnost za stanare takvih naselja.
• Nasilje u vezi može uzrokovati beskućništvo žena, dok u mnogim slučajevima žene nastavljaju živjeti u nasilnim vezama jer su u suprotnome suočene s prijetnjom beskućništva.
• Za vrijeme ratova, prognanici imaju teškoća u pronalaženju primjerenog stana. Mnogi prognanici smještaju se u privremena prihvatilišta s neprimjerenim uvjetima za stanovanje, a takav oblik stanovanja može potrajati i desetljeće, dugo nakon prestanka rata.

Prema podacima Ankete o potrošnji kućanstva, udio troškova stanovanja i potrošnje energenata u strukturi izdataka kućanstva u 2008. godini iznosio je 13,83% i taj iznos konstantno raste. U Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2001. godinu je 2,8% najmoprimaca (42.195 kućanstava) sa slobodnom ugovorenom najamninom, a njih broj je puno veći – „tamna“ brojka govori nam da je taj broj oko 120.000 kućanstava.

Pragmu posebno ističe nemogućnost ostvarivanja zakonskih prava koja slijede iz (ne)zaključenih ugovora o najmu stana – subvencioniranje najamnine i troškova stanovanja.

Pragma želi unaprijediti kvalitetu stanovanja u Hrvatskoj te poziva zakonodavnu i izvršnu vlast na unapređenje stambene politike u Hrvatskoj.