Socijalni rad i javnost: komuniciranje “socijalnog”
U Zagrebu je 23. ožujka u Auli Rektorata Sveučilišta, u organizaciji Pravnog fakulteta – Studijskog centra socijalnog rada i udruge Pragma, održan Skup posvećen komuniciranju „socijalnih“ tema u medijima. Povod održavanja skupa je Akcijski tjedan socijalnog rada kojim su organizatori informirali i educirali javnosti o djelatnosti socijalnog rada kako bi se poboljšala percepcija uloge socijalnog rada u zajednici.
Uvodničari na skupu su bili prof.dr.sc. Zoran Šućur, predstojnik Studijskog centra socijalnog rada Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Nedjeljko Marković, predsjednik Pragme, Drenislav Žekić, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske udruge za odnose s javnošću; Nataša Gajski Kovačić, novinarka Vjesnika i Nataša Koražija, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Samobor.
Zoran Šućur u izlaganju je istaknuo kako je za svaku profesiju važna prepoznatljivost u javnosti, a mediji su važan posrednik između profesionalne i opće te političke javnosti. „Jedan negativni slučaj može zasjeniti sve pozitivne i uspješne priče prije toga. Slika koju javnost i mediji stječu o ovoj djelatnosti i njenim stručnjacima može utjecati i na korištenje usluga socijalnog rada – dio potencijalnih korisnika će dobro razmisliti prije nego se obrati socijalnim radnicima.“ Šućur ističe i kako stav javnosti može utjecati na javnu te političku potporu određenim programima i aktivnostima čiji su glavni protagonisti socijalni radnici, na motivaciju socijalnih radnika i ulazak i privlačenje novih ljudi u profesiju te ostanak u njoj. S druge strane, negativna percepcija u javnosti i medijima mogu otežati nužne promjene u profesionalnom radu. „Potreban je proaktivan stav prema medijima, a zadatak je onih koji obrazuju socijalne radnike da ih opskrbe znanjima i vještinama koje su potrebne na putu medijske promocije struke“, zaključio je Šućur.
Nedjeljko Marković upozorio je kako složenost prirode i organizacije dviju djelatnosti, novinarstva i socijalnog rada, može dodatno pridonijeti njihovu međusobnu nerazumijevanju. „Mediji nerijetko smatraju kako socijalni radnici nekvalitetno komuniciranju s vanjskim svijetom, a s druge su strane i socijalni radnici sumnjičavi prema novinarima“, ističe Marković te dodaje kako među praktičarima, nastavnicima i studentima socijalnog rada prevladava mišljenje kako se djelatnost socijalnog rada u medijima prikazuje s negativnim konotacijama: npr. socijalni radnici su neučinkoviti birokrati nejasna razmišljanja a najnovija i najgrublja neoliberalna razmišljanja prikazuju socijalne radnike kao parazite javne potrošnje. „Ipak, loša slika socijalnog rada u medijima dovela je do nastojanja da se ona poboljša. Zanimljivo je kako su socijalne teme zastupljenije u lokalnim medijima, što je rezultat podudarnosti poslovnih ciljeva lokalnih medija s jedne strane i potrebe socijalnog rada da u lokalnoj zajednici bude prepoznat kao kvalitetan pružatelj javnih usluga s druge“, zaključio je Marković.
Drenislav Žekić, ukazujući na velik broj i raznovrsnost medijskih kuća i njihovih proizvoda u Hrvatskoj zajednički je sa sudionicima skupa pokušao pronaći odgovor na pitanje kako u medijima afirmirati struku kojoj su čovjek i njegova prava u središtu zanimanja te kako nametnuti prave teme nasuprot medijskom žutilu. „Pokušajte s dobrom pričom, jer PR nije ono što o vama pišu mediji, već ono što radite. Pritom je važno ne zaboraviti kako mediji nisu neprijatelj“, poručio je Žekić sudionicima skupa.
Nataša Gajski Kovačić smatra kako se o socijalnim temama u većini slučajeva piše na neodgovarajuć način i/ili u negativnom kontekstu. „Često se o određenoj problematici piše neposredno nakon što se dogodi nešto loše – primjerice obiteljsko nasilje, vršnjačko nasilje, suicid, često se pritom putem medija traži krivac, a ne nude se načini rješenja problema. Često se krivica prebacuje na socijalne radnike koji nisu znali ili nisu prepoznali potencijalnu opasnost. U javnosti je malo poznato da su socijalni radnici u svakodnevnom radu nerijetko izloženi verbalnom nasilju i prijetnjama“, ističe Gajski Kovačić. Istaknula je kako bi i udruge koje se bave različitim aspektima socijalnih prava trebale unaprijediti komunikaciju s medijima, a češće stavljanje pitanja socijalne zaštite najugroženijih na medijsku agendu te češće isticanje pozitivnih priča koje se u socijalnom radu događaju tome bi pripomoglo.
Nataša Koražija istaknula je važnost suradnje te na primjeru grada Samobora pojasnila ulogu svih važnih dionika u zajednici: udruga, javnih i državnih institucija, jedinica lokalne i područne samouprave, vjerskih zajednica i poslodavaca. Centar za socijalnu skrb Samobor je prepoznat kao partner Gradu Samoboru te svim udrugama koje promiču kvalitetniji život u zajednici.
