Poslijeporođajna tuga („baby blues“) pogađa 50 – 80 % majki, dok teži oblik (poslijeporođajna depresija) pogađa čak jednu od deset majki. Oslobodimo majke od osjećaja nelagode u vezi ovog stanja!

Draga majko,
primili smo Vaše pismo i zahvaljujemo na njemu. Prije svega, čestitamo Vam na majčinstvu!

Kao i veliki broj majki, pogađa Vas poremećaj raspoloženja koji se svrstava u poslijeporođajnu tugu ili depresiju. Uzrok tome su vrlo vjerojatno nagli pad hormona koji su tijekom trudnoće vrlo visoki (progesteron, estrogen i drugi) te se nakon samo nekoliko dana od poroda vraćaju na razinu od prije trudnoće. Drugi čimbenik je svakako velika promjena u životu majke (osobito prvorotkinje) i faza prilagodbe na dijete koja svakako nije lagana: od nedovoljne količine sna, teškoća s dojenjem do osjećaja gubitka prostora i vremena za sebe, osjećaja „zarobljenosti“ djetetovim potrebama, dječjeg plača koji može iritirati, plašiti i uznemiravati majku, osjećaja da se majka ne snalazi dobro u svojoj ulozi i sl. Sve to može dodatno uzrokovati kombinaciju teških osjećaja koji mogu „eksplodirati“ na razne načine.

Poslijeporođajna tuga ili „baby blues“ je blaži oblik poremećaja koji pogađa od 50 – 80 % majki, ali traje vrlo kratko (do 2 tjedna) i ne zahtijeva poseban oblik tretmana. Simptomi se povlače sami od sebe, a najčešći su: osjećaj tuge, tjeskobe, često plakanje bez posebnog povoda i poremećaj spavanja. Majkama obično može pomoći partner, obitelj (osobito u kućanskim poslovima i brizi oko bebe), prijatelji i druge majke sa sličnim iskustvima te svakako – briga o sebi i svojim potrebama (vježbanje, šetnja…).

Ukoliko slični simptomi potraju dulje od 2 tjedna i počinju ometati svakodnevno funkcioniranje majke, odnosno majka shvati da se ne uspijeva umiriti i prilagoditi novonastaloj situaciji, majka pati od poslijeporođajne (postnatalne, postpartum) depresije koja predstavlja ozbiljni problem i kojeg je bolje tretirati kroz stručnu pomoć. Poslijeporođajna depresija se može javiti odmah nakon poroda ili nakon nekoliko mjeseci te pogađa oko 10 – 15 % majki. Kao i svaka depresija i ova vrsta depresije se dijagnosticira ako majka pati od barem 5 simptoma tijekom dva ili više tjedana:

(PSIHIČKI SIMPTOMI):

• dovoljno izražena tuga koja se može nazvati potištenošću ili očajem (tj. depresivno raspoloženje) ili gubitak zanimanja za uživanje u svakodnevnim aktivnostima,
• osjećaj bezvrijednosti ili krivnje,
• ponavljajuće misli o smrti ili samoubojstvu (ili nanošenju ozljeda djetetu),
• smanjena sposobnost koncentracije,
• uznemirenost.

(TJELESNI SIMPTOMI):

• promjene tjelesne težine ili apetita,
• gubitak energije, zamor, psihomotorna usporenost ili uznemirenost,
• poremećaj spavanja (nesanica, pretjerana potreba za snom, rano jutarnje buđenje…).

Od ekspresija lica i tijela prisutni su: suzne oči (ili kod nekih, presušene suze), namrštenost, obješene usne, pogrbljenost, izbjegavanje kontakta pogledom, bezizražajno lice, nepokretnost, promjene govora (tihi glas, korištenje jednosložnih riječi…). Neke osobe kažu kako  su nesposobne osjetiti uobičajene emocije i osjećaju da je život postao bezbojan i beživotan. Prehrana može biti jako poremećena, što zahtijeva brzu reakciju. Neke deprimirane osobe zanemaruju osobnu higijenu, vlastitu djecu, voljene osobe ili ljubimce.

Najčešći simptomi kod poslijeporođajne depresije su: česte promjene ponašanja, često plakanje, razdražljivost, umor, osjećaji krivnje, tjeskobe i nemogućnosti brige za sebe i za dijete. Od poslijeporođajne depresije češće pate majke koje su i prije bile sklone depresivnim raspoloženjima, tjeskobi, niskom samopouzdanju ili su već bolovale od poslijeporođajne depresije.

Stanje se uspješno liječi psihoterapijom i antidepresivima (važno je izabrati neškodljive za dijete, ako majka doji). Veliki broj ljudi koji se odluče suočiti sa svojom depresijom s vremenom postaju sve manje depresivni i sve više sretniji. Kako su poslijeporođajne poremećaje raspoloženja prošle brojne majke i vi ga možete uspješno prevladati i opet se radovati te uživati u životu i svome djetetu.

Ono što svakako možete sami učiniti je nešto od sljedećeg:

1. Uzmite pauzu, barem pola sata svakih nekoliko dana, izađite iz kuće i prošećite; izlazak iz kuće vas miče od razmišljanja o obavljanju bilo kakvih kućanskih poslova, kao i brige o djetetu; biti neko vrijeme bez djeteta pomaže vam ponovno uspostaviti „kontakt“ sa samom sobom, na neki način vam vraća vaš „integritet“ koji možete osjećati narušenim dolaskom djeteta; osobito šetnja prirodom dokazano smiruje.
2. Prihvatite da ste trenutno u narušenom psihičkom stanju i da vam treba vremena da se vratite u „normalu“: prihvatite da je to SASVIM U REDU pa da je u redu i da plačete, da ste uznemireni, kao i da ponekad (ili često) imate i negativna razmišljanja o djetetu („ide mi na živce“ i sl.).
3. Razgovor s drugim majkama i stručnjakom pomaže vam shvatiti da niste jedini koji se borite s ovim stanjem, što može smanjiti osjećaj krivnje; ako ništa, potražite barem virtualne grupe podrške majki (sigurno ste naišli na brojne forume i Facebook stranice) s kojima možete razgovarati – imajte na umu da se ovdje ne radi o stručnim savjetima te da neke informacije morate s rezervom uzeti na znanje.
4. Svakako prestanite misliti da morate što više toga napraviti sami kako bi bili „dobra majka“; majke su oduvijek koristile pomoć drugih (sela, starijih i mlađih generacija…), stoga koristite je i vi! Postoji trend da majke skrivaju jedne od drugih trud koji stoji iza njihovog majčinstva, govori se o samo lijepim stvarima („instagram majčinstvo“), dok se o teškoćama šuti.
5. Smanjite očekivanja od sebe: da stan mora biti uredan, da odjeća mora biti ispeglana, da morate skuhati dobar obrok… Perfekcionizam vam je veliki neprijatelj; pitajte se što se može najgore dogoditi ako ne učinite sve što ste si zamislili da morate; shvatit ćete da možete (barem za sada) propustiti puno stvari i ne opterećivati se njima i – da se ništa tragičnoga neće dogoditi.
6. Ako možete – vježbajte, barem 10 minuta na dan ili: plešite, slušajte glazbu, vozite bicikl… Nađite fizičku aktivnost koja vas opušta (u redu je i čišćenje WC-a, ako zaista „pali“!).
7. Posavjetujte se s ljekarnikom ili liječnikom o mogućim dodacima koje možete uzimati, a koji smanjuju umor ili povoljno utječu na raspoloženje.
8. Neka vam prioritet bude odmaranje i spavanje, kad god vam ritam djeteta to dozvoli; san ima velik pozitivan učinak na naše raspoloženje i fiziološke procese (uključujući hormone).
9. Uz dijete, budite sebi prioritet i neka vas ne bude sram toga pred obitelji i suprugom; zapamtite: ako se ne posvetite sebi i svojoj dobrobiti, teško možete biti dobra majka; vaše raspoloženje utječe na raspoloženje djeteta – dijete treba majku koja brine o sebi jer vi onda njemu pomažete s njegovim osjećajima (kada plače, treba majku koja će ga znati umiriti)!
10. Kao i inače u životu, humor vam je svakako jedan najboljih saveznika u nošenju s vašom situacijom! Na internetu možete naići na brojne simpatične stranice koje kroz humor prikazuju roditeljstvo i odgoj u svoj njihovoj realnosti i nesavršenosti – možda vam i to pomogne shvatiti da je roditeljstvo nešto što učite iz dana u dan i ne možete ga odraditi savršeno.

Želimo vam prvenstveno da ustrajete i da budete strpljivi sami sa sobom!

Vaša Pragma

Članak je na nastao u okviru programa “Podrška obitelji u zajednici” koji se provodi uz potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj članka je u isključivoj odgovornosti Pragme i niti u kojem slučaju se ne može smatrati službenim stavom ministarstava.