Zadnje dvije godine su bile jako teške – nismo se još oporavili jer očito nismo ni imali vremena. Prvo karantena, pa potres, pa karantena, pa još jedan potres. Informacije iz cijeloga svijeta brzo putuju, a svaka od njih nas pogađa i više nego što mislimo. Nalazimo se u vremenu, u barem jednom dijelu “našega svijeta”, silne agresije, nasilja i patnje. Nevini ljudi gube živote, bježe iz svoje zemlje i traže MIR. Jesmo li svjesni koliko nedovoljno cijenimo vrijeme mira, sada kada se nalazimo u teškim vremenima?
Jordan Peterson piše: „Nasilje, naposljetku, nije nikakva tajna. Mir je tajna. Nasilje je početno stanje. Jednostavno je. Mir je zahtjevan: naučen, ucijepljen, teško zarađen. (Ljudi često obrnuto postavljaju temeljna psihološka pitanja. Primjerice, zašto se ljudi drogiraju? To nije tajna. Tajna je zašto se ne drogiraju cijelo vrijeme. Zašto ljudi pate od tjeskobe? To nije tajna. Kako to da ljudi ikada mogu biti mirni? To je prava tajna! Ranjivi smo i smrtni. Milijun stvari može poći po zlu, na milijun način. Trebali bismo biti užasnuti nad svakom sekundom. Ali nismo.)“
Činjenica je da nismo dovoljno svjesni koliko bismo trebali biti zahvalni. U ovim vremenima ne preostaje ništa drugo nego NADA – da će sve biti dobro, da ćemo izaći iz ovoga i da ćemo naučiti više cijeniti mir.
Koraci su jednostavni, ali danas toliko izazovni:
1) Pokušaj pronaći stvari za koje možeš trenutno biti jako zahvalan, svako jutro i svaku večer. Misli na njih i zadrži ih u mislima što duže.
2) Reduciraj silne izvore informacija koje trenutno primaš preko medija. Treba biti informiran, ali i oprezan od padanja u opsesiju neprestanog provjeravanja novosti. Jedne ili dvoje vijesti dnevno, kratkometražnih formata, apsolutno su dovoljne.
3) Ako je ikako moguće, smanji aktivnost na društvenim mrežama i mobilnim uređajima. Šire se razne neprovjerene fotografije, videozapisi i objave. Što manje ekrana je uvijek preporučljivo, ne samo sada. No, sada vam može sačuvati mnogo živaca.
4) Potraži PODRŠKU u svojoj okolini. Obitelj i prijatelji su dragocjeno blago. Prošeći s njima, popijte čaj ili kavu, razgovarajte o svemu što vam padne na pamet, ali pazite da se ne zapetljate u pesimistična predviđanja. Ako ništa ne pomaže, potražite stručnu pomoć.
5) Mnoge brige koje brinemo se na kraju ne ostvare. Problem je što ne znamo koje će se ostvariti, a koje neće. Tvoja briga ne mijenja svjetske okolnosti, nego tvoj fiziološki i psihološki odgovor na stres. Probaj sebi osvijestiti da je zabrinutost opravdana, ali paničarenje ne.
Tanka je granica između normalne brige i razarajuće panike.
Pročitajte Pragminu izjavu povodom vojne agresije Ruske Federacije na Ukrajinu
Voli te tvoja Pragma
