Petak je, 17 sati, završili ste s poslom i stigli kući. Nakon obroka, palite svoju omiljenu novu seriju. Pogledali ste na sat i vidjeli da je dva sata ujutro, a vi ste već na drugoj sezoni. Poznato?
U podlozi je Binge-watching (Binge–viewing), do prije koju godinu nepoznat fenomen, koji se može definirati kao maratonsko višesatno gledanje i upijanje TV sadržaja, pogotovo serija. Porastom ekspanzije streaming platformi, promijenio se i način na koji se konzumira takva vrsta sadržaja. Većina platformi vješto potiče pojavu ovog fenomena automatskom reprodukcijom sljedeće epizode, ali ne može se zanemariti ni uloga scenarista s namjernim kreiranjem napetih krajeva epizoda, poznatijih kao cliffhangeri.
Brojni su razlozi koji leže u podlozi ovog ponašanja, a oni su najčešće povezani uz zabavu, opuštanje te stvaranje i održavanja socijalnih veza – na ovaj način zadovoljava se potreba za pripadanjem, a često ga se dovodi u vezu sa strahom od propuštanja i potrebom da budemo u toku s trenutno aktualnim temama u društvu.
Rezultati brojnih istraživanja sugeriraju da oni koji pribjegavaju ovom obliku zabave pokazuju manju emocionalnu stabilnost, ugodnost, savjesnost, ali su i manje otvoreni ka iskustvima, imaju slabije razvijene mehanizme nošenja sa stresom, niže samopoštovanje i samokontrolu, a veću sklonost samokritiziranju, impulzivnosti i prokrastinaciji (namjernom odgađanju).
Pojedinci koji se nakon Binge-watchinga osjećaju anksiozno ili nervozno, skloniji su i provoditi više vremena u toj aktivnosti, što nam govori o njegovoj ovisničkoj podlozi. Naime, prilikom gledanja omiljene serije dolazi do ispuštanja dopamina, poznatog kao jednog od hormona sreće. Javlja se kao osjećaj nagrade, nakon određenog ponašanja kojim smo nastojali zadovoljili neku potrebu. Kao i s drugim ovisnostima, problem nastaje onda kada u drugim aktivnostima dolazi do narušenog funkcioniranja i nemogućnosti održavanja te razine hormona. U prilog tome ide i činjenica da nakon epizode Binge-watchinga često dolazi do osjećaja manjka kontrole, krivnje, zanemarivanja obaveza, ali i negativnih utjecaja na zdravlje i socijalne odnose, kao što je to slučaj i kod drugih ovisnosti.
Neka istraživanja govore i o tome da čak 34 % ljudi osjeća duboku prazninu, a 20 % njih pokazuju depresivne simptome nakon završetka omiljene serije.
Ono što moramo imati na umu je da je u redu uživati u TV sadržajima i tako provoditi dio slobodnog vremena. Međutim, valja osvijestiti koliko vremena provodimo u toj aktivnosti i koja nam je točno motivacija. Radi li se isključivo o uživanju u sadržaju ili bijegu od stvarnosti i vlastitih problema? Često ovakvom ponašanju pribjegavamo onda kada se ne znamo nositi s emocijama koje trenutno proživljavamo. Iz tog razloga važno je osvijestiti vlastita emocionalna stanja i potrebe, a u slučaju da ne možemo sami, potražiti pomoć.
* Aktivnosti programa „Podrška obitelji u zajednici“ se provode uz potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Sadržaj objave je u isključivoj odgovornosti Pragme.
