Nada
Ljudi koji su bili suočeni s gubitkom slobode u ratnim okolnostima poput zarobljeništva i života u skloništu, proživljavali su niz emocija, počevši od šoka, traume, osjećaja bespomoćnosti, panične zabrinutosti, straha od smrti i buđenja snažnog instinkta za preživljavanje, preko smirivanja misli i emocija, pokušaja prilagodbe pa sve do pokušaja duhovnog udaljavanja iz zbilje te uviđanja vrijednosti života i slobode prilikom kojeg je često dolazilo do korjenitih promjena vrijednosnog sustava. Upravo su se u potonjoj javljali optimizam, vjera i traženje smisla, koji su bili od velike pomoći u izdržavanju takvih uvjeta. Imajući na umu čuveni citat Viktora E. Frankla: „Tko ima za što i za koga živjeti, taj može prevladati bilo što“, postavlja se pitanje što je održavalo moral i u čemu je hrvatski narod pronašao smisao svoje patnje?
Moral nacije, kao odraz općeg slaganja oko temeljnih društvenih i/ili nacionalnih vrijednosti ono što je pomoglo u održavanju optimizma u ratnom vremenu. Oslanjajući se samo na moral pojedinca, tj. pogled pojedinca na svijet i na njegovu ulogu u njemu, brzo se moglo pasti u očaj. Gubitak nade i vjere u budućnost, kao jedinog oslonca biću u tako tragičnim okolnostima koje su nadilazili njegove mogućnosti, značilo bi dijelom i sam gubitak identiteta.
„Život ne samo da ima smisao, nego ga zadržava pod svim uvjetima i u svim okolnostima do posljednjeg daha“ (Viktor E. Frankl).
U ratnom vremenu je teško doći do odgovora o smislu trenutka (zašto se događa ova patnja, stradanja, smrti?; hoće li ikada završiti?). Postavljaju se brojna pitanja o smislu patnje, ali i života. U tako beznadnim situacijama, suočeni sa sudbinom koju ne mogu promijeniti, ljudi su svejedno mogli pronaći smisao u životu – preobražajem osobnih tragedija u pobjedu te preokreta vlastitog neugodnog položaja u ljudsko dostignuće.
Glazba
Glazba je moćan alat, snažno sredstvo za povezivanje i najbolji način za podizanje morala i buđenje nade u teškim vremenima. Njezin smisao u ratnim danima značio je mnogima: od onih koji su branili zemlju na prvoj crti do onih koji su u skloništima križali dane i vjerovali u bolje sutra koje sa sobom nosi slobodu.
Brojni glazbenici su za vrijeme rata stvarali domoljubne pjesme, tzv. budnice koje su služile za jačanje zajedništva i pozivanje na otpor neprijatelju. Medijski prostor je bio rezerviran za takve sadržaje, a pokazalo se da su značajno utjecale na psihičko stanje stanovništva tijekom rata.
Jedan od glazbenika koji je podijelio s nama svoje svjedočanstvo iz skloništa ističe da tema glazbe tijekom ratnih dana zaslužuje knjigu. Iako je bio jedan od onih koji su sviranjem u kafićima između uzbuna podizali moral i tješili narod, ističe da nije bilo tako jednostavno u tim vremenima stvarati, komponirati i s teškim osjećajima izvoditi glazbu. “Stari Latini rekoše ‘dok oružje govori, muze šute’ i bijahu u pravu”. Prisjeća se da je bilo i onih koji su s krivim namjerama stvarali, znajući da će domoljubne tematike probiti javni prostor i da će tako doći do slave: “Kod nekih, izgleda, novac mijenja sjećanja, osjećaje, stavove”. Nije bio jedan od tih, ali naglašava: “Djeci i odraslima za boljitak našeg hrvatskog društva treba čim je više moguće nuditi kvalitetu i baštinu kad je glazba u pitanju. Ne treba se zadovoljiti s nekakvim prosječnim pop rock prangijanjem” (T. K.).
Glazba je uvijek prisutna i nudi nam na različite načine smisao – kroz taktove, ritmove, stihove – ali i tišinu. Ovi dani su dani ponosa, ali i tuge. Za sve oni koji nisu više s nama, za sve one koji su ostali bez svojih voljenih, za sve one koji su doživjeli gubitke – najglasnije odzvanja TIŠINA u praznini koja je ostala.
Duhovnost i religioznost
Brojna istraživanja potvrđuju kako duhovnost i religioznost predstavljaju zaštitne čimbenike koji umanjuju vjerojatnost od negativnih ishoda, dok imaju pozitivan utjecaj na zdravlje i pozitivan razvoj pojedinca: duhovnost je povezana s manjim rizikom od samoubojstva, oboljenja od depresije i ovisnosti te utječe na oporavak kod depresivnih simptoma. Intenzivno življenje duhovnosti kroz duhovne prakse i aktivnim sudjelovanjem u životu vjerskih zajednica, dovodi do promjene percepcije stresnih okolnosti, što utječe na razvoj sposobnosti za nošenje sa stresom i umanjuje štetni utjecaj stresa na mentalno i fizičko zdravlje pojedinca, kao i na funkcioniranje obitelji i zajednice. Duhovnost jača čovjekovu otpornost koja mu omogućuje da se razvija, da posjeduje nadu, ima motivaciju i smjer što ga dovodi do uspješnog preživljavanja teških razdoblja i poteškoća.
Vrlo je malo provedenih istraživanja koja ispituju ulogu i važnost fenomena religioznosti za vrijeme krizne ratne situacije u Hrvatskoj. Kvalitativno istraživanje (Bendra, 2017) o ulozi religioznosti tijekom opsade Vukovara, boravka u skloništima i zarobljeništvu (civila i branitelja) pokazuje da su među ispitanicima bili prisutni religiozni stavovi poput toga da ih Bog štiti i čuva; da im je život spašen uz Božju pomoć; da im je život/sudbina u Božjim rukama; da Bogu ili nekomu od svetaca mogu biti zahvalni što su preživjeli razdoblje opsade grada i izlazak iz grada/logora nakon pada grada; da im je jedino njihova osobna religioznost pomogla u lakšem podnošenju nehumanih uvjeta boravka i raznih vrsta teških psihofizičkih stanja koja su proživljavali za vrijeme boravka u skloništima/ podrumima/ratištu/logoru. Ispitanici su u to vrijeme rata razvili individualni osobni odnos prema transcendentnom biću (Bogu), u nedostatku institucionalne religioznosti. Osim lakšeg podnošenja osobne teške situacije u kojoj su se našli, osobna religioznost imala je pozitivan utjecaj na društveno ponašanje katoličkoga stanovništva prema sugrađanima i prema srpskom agresoru: poticala je solidarnost među supatnicima, te dostojanstveno podnošenje patnji i zlostavljanja te humanost u odnosu na nehumanost agresora – kršćanske vrednote ljubavi, istine i pravde služile su im kao vodilje u odupiranju nepravdi, nasilju i mržnji.
Aktivnost je dio programa „Integrirane usluge – snažna obitelj i zajednica“. Ovaj je dokument izrađen uz financijsku podršku Grada Zagreba. Sadržaj ovoga dokumenta u isključivoj je odgovornosti Pragme i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Grada Zagreba.
