Dok se prisjećamo i komemoriramo žrtvu koju su proživjeli stanovnici Vukovara i Škabrnje, trebamo biti svjesni činjenice da je utjecaj te žrtve i traume prisutan i nakon 32 godine kod već druge i treće generacije, djece i unuka naših veterana. I dok se naši branitelji i danas bore s vlastitim teškoćama koje je prouzrokovala ratna trauma, transgeneracijski prijenos traume i dinamika obitelji povezana s njome značajno narušava kvalitetu života i dijelu mlađe generacije.
Djeca u najranijoj dobi stvaraju sigurnu ili nesigurnu privrženost prema roditeljima. Privrženost (osjećaj jake emocionalne povezanosti, utjehe i sigurnosti s važnom osobom) je temelj razvoja zdrave osobnosti i psihičkog funkcioniranja koji će osobi omogućiti najprije dobru emocionalnu kompetentnost (dobru regulaciju osjećaja, uočavanje, razumijevanje, imenovanje i izražavanje osjećaja na adekvatan način), temelja za razvoj kvalitetnih odnosa, ali i preduvjeta obrazovnog i poslovnog uspjeha. Roditeljsko traumatsko iskustvu ima značajan utjecaj na odnos s djetetom. To se očituje kroz, primjerice, narušenu sposobnost roditelja (majke) u razvijanju privrženosti prema svojoj djeci, roditeljsko povlačenje iz odnosa s djetetom zbog depresije i drugih psihičkih smetnji, roditeljsko nasilje, alkoholizam i druge ovisnosti koje dovode do izrazito narušenog odnosa s djetetom i traumatizacija djece.
Istraživanja ukazuju kako učinak traume ne ovisi samo o prirodi i težini traumatskog incidenta, već, također, i o kulturološkom podrijetlu pojedinca o čemu se mora voditi briga pri oblikovanju politika usmjerenih braniteljima. S druge strane, neka istraživanja sugeriraju da uspješno suočavanje s traumatskim događajem može dovesti do pozitivnih ishoda. To je poznato kao posttraumatski rast i može značiti poboljšane odnose s drugima, otvorenost prema novim mogućnostima, veće poštivanje života, povećanje osobne snage i duhovnog razvoja ali je manje vjerojatno da će pojedinci koji se bore i s traumom i sa siromaštvom imati pristup resursima koji mogu olakšati uspješno suočavanje s traumatičnim događajem i dovesti do pozitivnih ishoda (Collins i sur. 2010).
Neka domaća istraživanja (uglavnom provedena na manjim uzorcima u okviru diplomskih radova) pokazuju kako djeca branitelja s PTSP-om (posttraumatskim stresnim poremećajem) imaju niže rezultate na mjerama emocionalne kompetentnosti, osobito u području emocionalne regulacije i kontrole, nesigurnu i anksioznu privrženost, prisustvo neadekvatnih odgojnih metoda i ponašanja roditelja te devijantno ponašanja djece branitelja u kombinaciji sa zloupotrebom sredstava ovisnosti, što ukazuje na mogući transgeneracijski prijenos traume.
Imamo nekoliko “ranjenih” generacija o kojima moramo voditi sustavnu briga kako bi se prekinuli negativni učinci rata. Nemojmo ih prepustiti samima sebi.
Korištena literatura:
Članak je objavljen unutar programa “Podrška obitelji u zajednici” koji se provodi uz potporu Ministarstva zdravstva i Središnjeg ureda za demografiju i mlade. Sadržaj je u isključivoj odgovornosti Pragme i niti pod kojim uvjetima se ne može smatrati mišljenjem Ministarstva i Ureda.
Fotografija: Ines Milic, Pixabay
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.