UVOD
Razvoj modernih tehnologija i digitalizacija obuhvatili su sve aspekte života, čineći internet neizostavnim dijelom našeg poslovnog i privatnog okruženja. U Hrvatskoj 88 % stanovnika (2024, DZS) koristi internet, što je blizu prosjeka EU. Digitalna tehnologija omogućuje lakši pristup informacijama i bržu komunikaciju, ali prekomjerna uporaba može dovesti do problema u svakodnevnom funkcioniranju, narušenih obiteljskih odnosa i socijalne izolacije. Ovisnost o internetu može se manifestirati u različitim oblicima: ovisnost o društvenim mrežama, ovisnost o stalnom pretraživanju vijesti, ovisnost o videoigrama, pornografskom sadržaju, online klađenju, kockanju i slično. Jedna od glavnih posljedica ovisnosti je gubitak kontrole nad vremenom provedenim na internetu, što negativno utječe na profesionalni, obiteljski i društveni život korisnika. Djeca i adolescenti posebno su skloni zamijeniti stvarne aktivnosti virtualnim, što može negativno utjecati na njihovo akademsko i socijalno funkcioniranje (Jurman, J., i sur., 2017).
Digitalne tehnologije igraju ključnu ulogu u svakodnevnom životu mladih. Društvene mreže, platforme za razmjenu glazbe i online videoigre nude beskrajne mogućnosti za zabavu, učenje i socijalizaciju. No, prekomjerno korištenje interneta može dovesti do ovisnosti, negativno utječući na mentalno zdravlje mladih, njihov akademski uspjeh i socijalne odnose (Gentile et al., 2011). Digitalni svijet potiče ovisničko ponašanje kod mladih, no ujedno pruža prijedloge za prevenciju i intervenciju. Internet je postao neizostavan alat za svakodnevni život, ali prekomjerno korištenje može dovesti do problematičnog korištenja interneta. Istraživanja pokazuju da ovisnost o internetu može uzrokovati simptome anksioznosti, depresije i poremećaja pažnje (Kuss & Griffiths, 2017). Društvene mreže, poput Instagrama i TikToka, stvaraju iluziju stalne povezanosti, dok algoritmi dizajnirani za zadržavanje pažnje pojačavaju kompulzivno korištenje društvenih platformi. TikTok i druge platforme za razmjenu sadržaja često potiču beskrajno gledanje video sadržaja, smanjujući kvalitetu sna i produktivnost mladih.
Studije pokazuju da pretjerano korištenje društvenih mreža može smanjiti opće zadovoljstvo životom i povećati osjećaj usamljenosti (Twenge et al., 2018). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznala je ovisnost o videoigrama kao mentalni poremećaj u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-11).
Videoigre mladima mogu biti izrazito privlačne zbog sustava nagrađivanja, koji stvara osjećaj postignuća i uzbuđenja. Poseban problem predstavljaju tzv. loot box mehanizmi (kutija s nagradama – mehanizam omogućava igračima kupovinu virtualne kutije s nagradama koje se otvaraju nasumično gdje igrač ne zna unaprijed koju će nagradu dobiti), a koji potiču mlade igrače na trošenje novca i stvaraju ponašanje slično kockanju. Neke studije povezuju ove mehanizme s povećanim rizikom razvoja ovisnosti o kockanju u kasnijem životu (Zendle & Cairns, 2018).
UTJECAJ NA MLADE
Ovisnost o internetu povezana je s različitim zdravstvenim i socijalnim problemima kao što su problemi sa spavanjem i osjećajem umora, poremećaji akademskog i profesionalnog funkcioniranja, pad imuniteta, fizičkom neaktivnosti, anksioznosti i depresijom te osjećajem osamljenosti jer virtualni kontakti ne mogu zamijeniti stvarne socijalne interakcije. Brojna istraživanja pokazala su povezanost između ovisnosti o internetu i razvoja psihičkih poremećaja kod mladih, ADHD-a, depresije i socijalne fobije. Model patološke uporabe interneta obuhvaća sociokulturalne, biološke i psihološke čimbenike. Kod adolescenata prekomjerna uporaba interneta često počinje kao način suočavanja sa stresom. Ključni čimbenici razvoja ovisnosti uključuju genetsku predispoziciju za ovisnička ponašanja, prisutnost drugih psihičkih poremećaja, narušene obiteljske odnose i manjak socijalne podrške. Ovisnost može biti specifična (vezana uz određenu aktivnost poput igrica ili klađenja) ili generalizirana (općenito pretjerano korištenje interneta). Ne postoji jedinstven, znanstveno potvrđen model liječenja ovisnosti. Umjesto potpune apstinencije od interneta, cilj je kontrolirana i uravnotežena uporaba. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) trenutno se smatra najučinkovitijim pristupom liječenja, a uključuje zamjenu internetskih aktivnosti alternativnim sadržajima, postavljanje jasnih ciljeva i rutina, izbjegavanje problematičnih aplikacija, razvijanje osobnog inventara aktivnosti, sudjelovanje u grupama podrške te uključivanje u obiteljsku psihoterapiju (Jurman, J., i sur., 2017).
Mavar (2022) ističe kako istraživanja ovisnosti o internetu među adolescentima u Europi otkrivaju različite prevalencije, koje se kreću od 1,2 % do 4,4 %. U Hrvatskoj, čak 96 % mladih između 16 i 34 godine koristi internet. Međutim, prevalencija ovisnosti varira od 0,2 % do 10,9 %, što ukazuje na ozbiljnost problema ovisnosti.
UTJECAJ NA ZAJEDNICU
Ovisnost o internetu i videoigrama ne pogađa samo pojedince, već ima šire društvene posljedice. Smanjena socijalna interakcija može oslabiti obiteljske odnose i lokalne zajednice, dok problemi s mentalnim zdravljem mladih povećavaju opterećenje za zdravstveni sustav. Također, smanjena radna produktivnost i akademski neuspjeh mogu negativno utjecati na ekonomski razvoj društva.
Roditelji imaju ključnu ulogu u prevenciji digitalne ovisnosti kroz: postavljanje jasnih vremenskih ograničenja za korištenje ekrana te promicanje alternativnih aktivnosti, poput sporta, umjetnosti i društvenih događanja. Ključan je i razgovor s djecom o sigurnom korištenju interneta te upućivanje na opasnosti digitalne ovisnosti. Roditelji se također trebaju usmjeriti na praćenje online vremenske i konzumerske aktivnosti djece putem roditeljskih kontrola i aplikacija te vlastitim primjerom pokazati odgovorno korištenje digitalnih tehnologija.
Na razini društvenih politika i stručnih odluka mogu se poduzeti mjere uvođenja edukacijskih programa o digitalnoj pismenosti u škole, zatim mjere pružanja psihološke pomoći, povećati financiranje programa prevencije i ranih intervencija te promicati istraživanja o dugoročnim učincima digitalne ovisnosti.
Robotić (2015) ističe kako brojna istraživanja pokazuju da velik broj djece nailazi na neprimjeren sadržaj na internetu, uključujući pornografske stranice, što naglašava potrebu za odgovarajućim nadzorom. Postoje različite igre i alati koji pomažu djeci razumjeti sigurnosne prijetnje. Djeca trebaju razumjeti da jednom postavljeni sadržaj na internetu ostaje trajno dostupan, što može imati dugoročne negativne posljedice na njihov život. Zaštita djece i mladih na internetu te prevencija ovisnosti zahtijevaju suradnju roditelja, škola i šire zajednice. Roditelji trebaju aktivno pratiti što njihova djeca rade online, razumjeti potencijalne opasnosti i pronaći ravnotežu između ograničavanja i omogućavanja koristi koje internet može pružiti. Važno je da se roditelji educiraju o novim tehnologijama i angažiraju djecu u učenju o internetu, što može poboljšati nadzor i smanjiti rizike. Škole igraju ključnu ulogu u ovoj zaštiti, s obzirom da, učitelji često provode više vremena s djecom nego roditelji. Oni im mogu bolje ukazati na opasnosti interneta i strategije samozaštite. Preporučuje se da škole organiziraju edukacije i uključuju policiju u prevenciju nasilja i ovisnosti na internetu. Zajednica mora djelovati zajedno kako bi stvorila sigurne uvjete na internetu.
Edukacijske kampanje, namijenjene djeci, roditeljima i stručnjacima, ključne su za zaštitu djece. Svi dionici, od roditelja, učitelja, policije do drugih organizacija, trebaju biti educirani kako bi pravilno prenosili znanje o sigurnosti na internetu. Mediji također igraju ključnu ulogu u zaštiti djece na internetu i prevenciji ovisnosti jer imaju snažan utjecaj na oblikovanje stavova, vjerovanja i društvene realnosti. Mediji bi trebali podržavati edukaciju javnosti, šireći točne i odgovorne informacije, dok bi trebali izbjegavati senzacionalističke članke koji mogu stvoriti pogrešne percepcije. Medijska pismenost i kritičko promatranje medija, ključna su za razvijanje odgovornog pristupa medijskim sadržajima. Medijsko obrazovanje potrebno je integrirati u školske programe kako bi se spriječila manipulacija medijima i nasilje. Djeca bi stekla alate za prepoznavanje opasnosti i kritičko razmišljanje o medijskim sadržajima. Suradnja roditelja, učitelja i medija ključna je za stvaranje sigurnijeg okruženja za djecu na internetu. Edukacija i odgovorno izvještavanje pomoći će djeci da se nose s izazovima digitalnog doba i postanu kritični korisnici medijskih i internet sadržaja.
ZAKLJUČAK
Razdoblje osnovnoškolske dobi smatra se kritičnim za razvoj digitalne ovisnosti, s obzirom da je obilježen brojnim psihološkim i socijalnim izazovima. Ovisnost o internetu i videoigrama predstavlja značajan izazov za mlade i društvo u cjelini. Mladi se u ovoj dobi suočavaju s pritiscima vršnjaka, akademskim očekivanjima i osobnim identitetom, što može povećati rizik od prekomjerne upotrebe interneta i društvenih mreža. Važno je prepoznati ove rizike i usmjeriti napore na prevenciju i edukaciju, kako bi se osiguralo sigurno, zdravo i uravnoteženo korištenje internetskih sadržaja, bez negativnog utjecaja na svakodnevni život mladih. Proaktivna suradnja roditelja, učitelja, medija i kreatora politika ključna je za stvaranje sigurnijeg okruženja za djecu na internetu.
Cilj je osigurati odgovorno korištenje digitalnih tehnologija ste manjiti digitalnu ovisnost kod mladih. Edukacija, regulacija i podrška ključni su elementi u borbi protiv digitalne ovisnosti i njezinih negativnih posljedica. S obzirom da mediji imaju najveći utjecaj na oblikovanje stavova i ponašanje mladih, javljaju se inicijative za uvođenjem sustavnog medijskog obrazovanja u školske programe. Odgovorno izvještavanje, edukacija i prevencija mogu značajno doprinijeti smanjenju digitalne ovisnosti. Smanjenje digitalne ovisnosti moguće je kroz razvoj kritičke svijesti mladih o korištenju digitalnih alata, družtvenih mreža te ukupnog internetskog sadržaja.
Matea Mijić*
Programske aktivnosti programa „Online i uživo – program prevencije na svim platforama” udruge Pragma provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva zdravstva.
* Rad je nastao unutar vježbi iz kolegija „Socijalni rad u organiziranju zajednice“ Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
LITERATURA
- Gentile, D. A., Choo, H., Liau, A., Sim, T., Li, D., Fung, D., & K. Khoo, A. (2011). Pathological Video Game Use Among Youths: A Two-Year Longitudinal Study. Pediatrics, 127(2), e319-e329.
- Jurman, J., Boričević Maršanić, V., Paradžik, Lj., Karapetrić Bolfan, Lj., & Javornik, S. (2017). Ovisnost o internetu i video igrama. Socijalna psihijatrija, 45(1), 36-42.
- Mavar, M. (2022). Ovisnost o internetu kod adolescenata. 19/1, 107-127.
- Robotić, P. (2015). Zamke virtualnog svijeta: zaštita djece i mladih na internetu i prevencija ovisnosti. JAHS, 1(2), 81-96.
- Twenge, J. M., Joiner, T. E., Rogers, M. L., & Martin, G. N. (2018). Increases in Depressive Symptoms, Suicide-Related Outcomes, and Suicide Rates Among U.S. Adolescents After 2010 and Links to Increased New Media Screen Time. Clinical Psychological Science, 6(1), 3-17.
- World Health Organization (2019). Gaming Disorder. International Classification of Diseases (ICD-11).
