Pragma i Obiteljski centar Grada Zagreba su povodom Dječjeg tjedna organizirali skup: “Emocionalna inteligencija, pismenost i znanje – zaštitni čimbenici za djecu i obitelji” u Knjižnici Bogdana Ogrizovića 10. listopada 2013. godine kako bi skrenuli pozornost šire društvene javnosti – prije svega odraslih, stručnjaka i onih koji donose odluke u korist djece, te ih usmjerili na ostvarivanje prava i potreba djece. Na Skupu je sudjelovalo 60tak stručnih suradnika iz škola i učeničkih domova, stručnih radnika centara za socijalnu skrb, sudaca županijskih i općinskih sudova, te predstavnika organizacija civilnog društva usmjerenih djeci.
Izlagatelji na Skupu su bili:
- Ljerka Lacković, prof., ravnateljica Obiteljskog centra Grada Zagreba: „Obiteljski centri – pomoć i podrška obitelji“,
- mr.sc. Slavko Borac, izaslanik Gradonačelnika Grada Zagreba g. Milana Bandića, pomoćnik pročelnika u Uredu za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba: „Podrška Grada Zagreba preventivnim programa za djecu i mlade“,
- Sonja Jeđud, prof. phil. i dipl. lingv., izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i sporta doc.dr.sc. Željka Jovanovića, stručna suradnica u Službi za posebne programe, strategije i međunarodnu suradnju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta: „Emocionalno opismenjavanje djece i roditelja“,
- Nedjeljko Marković, dipl. socijalni radnik, predsjednik udruge Pragma: „Suradnja civilnog društva i javnih ustanova u skrbi za djecu“,
- dr.sc. Dario Vučenović, ravnatelj Obiteljskog centra Zadarske županije: „Emocionalna inteligencija kao zaštitni čimbenik“,
- mr.sc. Roberta Brusić, Obiteljski centar Grada Zagreba: „Emocionalna inteligencija, znanje i opismenjavanje“,
- Alma Rovis Brandić, dipl. socijalna pedagoginja, osnovna škola Petar Zrinski, Zagreb, voditeljica Županijskih stručnih vijeća za preventivne programe: „Jačanje emocionalnih vještina kao preventivni program“,
- Jelena Mališa, mag. socijalne pedagogije, udruga Pragma: „Učenje emocionalnosti u odnosu sa stručnjakom“.
Više fotografija sa Skupa pogledajte OVDJE.
Ljerka Lacković, ravnateljica Obiteljskog centra Grada Zagreba, istaknula je kako je osnivanje obiteljskih centara 2006. i 2007. godine – kao nove institucionalne ponude za besplatnu pomoć i podršku obitelji i članovima obitelji – bilo s ciljem dovođenja obitelji u središte društvenog interesa, te da obiteljski centri osiguravaju “prijateljsko” okruženje prema obitelji i promoviraju dragovoljnost u korištenju usluga. Ravnateljica Lacković je istaknula posebnu ulogu obiteljskih centara u sustavu socijalne skrbi – roditeljska i obiteljska savjetovanja, edukacije za roditelje, posvojitelje i udomitelje; obiteljska savjetovanja i edukacije za članove obitelji; edukacija učiteljskih vijeća za provođenje nacionalnih kampanja i nacionalnih strategija i edukacije stručnjaka i roditelja na tribinama, stručnim skupovima, okruglim stolovima; individualna i partnerska savjetovanja te grupe podrške mladima (partnerstvo i roditeljstvo).
Sonja Jeđud, prof., izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i sporta ističe kako je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uvidjelo važnost održavanja Skupa te ga podržava i pozdravlja inicijativu Pragme i Obiteljskog centra Grada Zagreba da skup održe upravo povodom obilježavanja Dječjeg tjedna. „Ministarstvo unapređuje i poboljšava sustav odgoja i obrazovanja stvaranjem zakonskih i podzakonskih akata te osigurava uvjete za njihovu provedbu sukladno zahtjevima i potrebama učenika, pa tako i emocionalnim potrebama učenika te smatrahu da je tema ovog Skupa iznimno važna za budući razvoj školskih kurikuluma“ osvrnula se Jeđud.
Kako u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (radni materijal, mjera 5.2.14.) stoji da je potrebno kreirati programe razvoja metakognitivnih, emocionalnih i socijalnih vještina koji se provode unutar satova razrednog odjela, a sami predstavnici javnih institucija, na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini imaju najveću odgovornost kada je u pitanju implementacija novih sadržaja u odgojno-obrazovni proces, pa tako i u području senzibilizacije i informiranja o emocionalnoj inteligenciji i pismenosti. Jeđud za kraj ističe kako uz obitelj, stručnjaci i organizacije civilnog društva također predstavljaju nezaobilazne partnere za pružanje emocionalno sigurnog i stabilnog okruženja za djecu i mlade.
Dr.sc. Dario Vučenović, ravnatelj Obiteljskog centra Zadarske županije je koncept emocionalne inteligencije objasnio iz potrebe da se povežu inteligencija i emocije jer sve probleme nije moguće riješiti samo logičko-analitičkim mišljenjem. Pokazalo se kako osobe visokih rezultata na testovima inteligencije često nisu uspijevale niti u karijeri niti u privatnom životu. „Veliki prasak“ koncepta emocionalne inteligencije se dogodio 1995. knjigom Daniela Golemana. Ravnatelj Vučenović ističe kako su dosadašnja istraživanja (Vučenović 2009.; 2012.) pokazala da manjak emocionalnih i socijalnih vještina ima izuzetno važnu ulogu u razvoju i održavanju depresivnosti, a niska emocionalna inteligencija je povezana s razvojem depresivnosti kod djece i adolescenata. Uvježbavanje i poboljšavanje emocionalnih i socijalnih vještina, koje određuju emocionalnu inteligenciju, značajno doprinosi smanjenju depresivnih simptoma.
Dr.sc. Vučenović je citirao i komentar jedne srednjoškolske na pitanje: “Da ste u mogućnosti, što biste mijenjali u školskom programu?”: “Uče nas koliko se tona rude dnevno iskopa u Čileu, a mi bismo željeli saznati više o tome što se dešava s nama u ovo burno doba adolescencije: kako se nositi i rješavati svakodnevne probleme (sa samim sobom, u školi, u kući, s vršnjacima)!”. Preliminarni rezultati emocionalnog opismenjavanja su pokazali da su učenici petog razreda koji su prošli program poticanja emocionalne kompetentnosti postizati bolje rezultate na mjerama emocionalne inteligencije, te da su izvještavati o boljoj socijalnoj i emocionalnoj prilagođenosti: većem zadovoljstvu životom i boljim socijalnim vještinama, te manjoj razini anksioznosti i depresivnosti i iskazivati manje agresivnih ponašanja, u odnosu na adolescente koji nisu sudjelovali u programu.
Mr.sc. Roberta Brusić iz Obiteljskog centra Grada Zagreba ističe kako je emocionalna inteligencija drugačiji način da se bude pametan te da ona uključuje znanje o onome što osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu. Brusić kaže da je emocionalna inteligencija vještina dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i vještina kontrole nagona, znači i to da smo motivirani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspjehe na putu do nekog cilja; ona je i empatija – vještina osjećanja emocija drugih ljudi i sposobnost sudjelovanja u njihovim emocijama. “Treba istražiti što se nalazi iza bunta, ljutnje i drugih negativnih osjećaja tako da ih konstruktivno proživimo. To su simptomi koje treba proživjeti, a ne potiskivati jer su rezultat neznanja o životu, a odgovore ćemo pronaći samo ako budemo imali hrabrosti suočiti se i prihvatiti negativne osjećaje i namjere” naglašava Brusić i dodaje kako je emocionalna zrelost, prije svega, sposobnost i mogućnost da volimo. “Kada postoji strah da ćemo biti povrijeđeni, razočarani, kao i strah od života. A emocionalna zrelost prisutna je u mjeri u kojoj u ličnosti ne postoji taj strah. Emocionalna zrelost suprotnost je sebičnosti. Netko može biti krajnje nesebičan u malim vanjskim stvarima, ali to može biti maska za emocionalnu sebičnost. Takva osoba se može odreći imovine i biti nesebična u tom području, ali se istovremeno može bojati ljubavi i rizika da bude povrijeđena, pa tako ona ne daje ljubav drugima” zaključila je svoje izlaganje mr.sc. Roberta Brusić na Skupu.
Voditeljica Savjetovališta za mlade Pragme, socijalna pedagoginja Jelena Mališa je govorila o posebnu aspektu rada – „alatu“ odgoja, korelaciji „osoba – stručnjak“ i „odnosima“. Mališa ističe kako stručnjaci sve više otkrivaju odnosnu dimenziju kao preduvjet razvoja pojedinca te smještavaju proces učenja – usvajanje znanja, vještina i ponašanja – u kontekst odnosa („odnosno ja“) jer se smatra kako postoji jaka povezanost između afektivnosti-motivacije-učenja, budući afektivne varijable imaju značajan utjecaj na kognitivne procese, razumijevanje i socijalizaciju. „Ako prihvatimo tezu da način na koji se odnosimo prema drugima i sa stvarnošću, odražava interpersonalne odnose u prvim godinama života (s roditeljima) i da u svakom idućem važnom interpersonalnom odnosu, nesvjesno reproduciramo odnosne modele koje smo uspostavili s roditeljima, tada i susret/odnos sa stručnjakom u mladima može ponovno potaknuti razne emocije koje su prethodno iskusili u obiteljskim odnosima. Upravo ponašanja koja stručnjak koristi u odnosu s mladom osobom, mogu dovesti do njihove interiorizacije, usklađujući se s prijašnjim unutrašnjim iskustvima. Stoga odnos stručnjak-adolescent predstavlja potencijal nadoknade onoga što je bilo propušteno“ ističe Mališa.
Istaknula je tri ključna elementa u odnosu stručnjak-mlada osoba, a koji se isprepliću: prvi se odnosi na ono na što nas podsjeća slogan ovogodišnjeg Dječjeg tjedna – imati ljubav za djecu (i mlade) prije svega. Riječ koja, osim što označuje emociju, označava stav i čin volje (uma) prema drugome, autentičan interes stručnjaka za mladu osobu koji jest i emotivno iskustvo. Ono omogućava autentičnu uzajamnost, bez koje odgojni proces nije potpun i unutar koje se usvajaju nove spoznaje, vještine i ponašanja; drugi je kompetentnost stručnjaka u znanjima i korištenju tehnika u pomaganju mladoj osobi, a treći obuhaća sposobnost samopreispitivanja, analize, promjene; priznati se i mi „učenicima“ (pred samima sobom i mladima).
Mališa je zaključila izlaganje s porukom kako stručnjak zna da mora voditi računa o unutarnjem iskustvu i emotivnom aspektu mlade osobe, u cilju poticanja njenog pravilnog i potpunog razvoja te da ma taj način stručnjak postaje promotor emocionalne pismenosti, koristeći je i sam u odgojnoj praksi.
Alma Rovis Brandić, stručna suradnica – socijalna pedagoginja u osnovnoj školi Petar Zrinski i voditeljica Županijskih stručnih vijeća za preventivne programe, pojasnila je suradnju Županijskih stručnih vijeća za preventivne programe, Obiteljskog centra i Pragme u provedbi programa emocionalnog opismenjavanje djece kroz tri razine- u prvoj, razini univerzalne prevencije program je fokusiran na roditelje, učenike i učitelje. U drugoj – razini selektivne prevencije jačat će se roditeljske kompetencije te će se provodi muzikoterapija s korisnicima, a u trećoj – razini indicirane prevencije provodit će se savjetovališni rad i obiteljska terapija. Prva razina obuhvaća i upoznavanje roditelja i učitelja s programom i ciklus radionica s učenicima kroz kreativne tehnike i zajedničke domaće zadaće učenika i roditelja. Roditelji i učitelji aktivno sudjeluju u prvoj razini te im se redovito predstavlja odrađeni dio programa te je planiran zajednički susret učenika, roditelja i učitelja s voditeljima programa, uz provedbu evaluacije.
Također, kako je Alma Rovis Brandić istaknula, predviđena je i, nakon pilot-projekta i obrade evaluacijskih upitnika, potrebna prilagodba i edukacija učitelja za provođenje programa s učenicima kako bi se osigurala održivost samog programa.
