Udruga Pragma je u suradnji s Obiteljskim centrom grada Zagreba i Županijskim stručnim vijećem za osnovnoškolske preventivne programe grada Zagreba 18. prosinca 2013.g. završila ciklus radionica emocionalnog opismenjavanja za treće razrede u dvije zagrebačke osnovne škole, „Petar Zrinski“ i „Bukovac“. Radionice su rezultat i nastavak suradnje partnera u Dječjem tjednu kada je organiziran skup: „Emocionalna inteligencija, pismenost i znanje – zaštitni čimbenici za djecu i obitelji“ kako bi skrenuli pozornost šire društvene javnosti – prije svega odraslih, stručnjaka i onih koji donose odluke u korist djece, te ih usmjerili na ostvarivanje prava i potreba djece.
Radionice su bile usmjerene razvoju emocionalnih vještina djece, povećanju emocionalnog znanja i emocionalne pismenosti, jer – kako više istraživanja i studija dokazuju – učenici koji su u ranijoj dobi prošli programe emocionalne pismenosti pokazuju kako ih manje muče pritisci vršnjaka, lakše ispunjavaju pojačane obrazovne zahtjeve u višim razredima i uspješnije odolijevaju iskušenjima pušenja, alkohola i bilo koje druge vrste ovisnosti. Ovladavanje emocionalnim vještinama pomaže u zaštiti „od bura i pritisaka“ što ih očekuju u odrastanju.
Medijsko praćenje projekta: T-portal, emisije „Govornica“ Hrvatske radiotelevizije (2.1.2014.), „Svakodnevica“ Jabuka TV-a (7.1.2014.), „Lijepo je biti zajedno“ Hrvatskog katoličkog radija (29.12.2013.).
Koncept emocionalne inteligencije je nastao iz potrebe da se povežu inteligencija i emocije jer sve probleme nije moguće riješiti samo logičko-analitičkim mišljenjem. Pokazalo se kako osobe koje ostvaruju visoke rezultate na testovima inteligencije često nisu uspijevale niti u karijeri, niti u privatnom životu. „Veliki prasak“ koncepta emocionalne inteligencije se dogodio 1995. knjigom Daniela Golemana. Dosadašnja istraživanja (Vučenović 2009.; 2012.) pokazala su da manjak emocionalnih i socijalnih vještina ima izuzetno važnu ulogu u razvoju i održavanju depresivnosti, a niska emocionalna inteligencija je povezana s razvojem depresivnosti kod djece i adolescenata. Uvježbavanje i poboljšavanje emocionalnih i socijalnih vještina, koje određuju emocionalnu inteligenciju, značajno doprinosi smanjenju depresivnih simptoma.
Emocionalna inteligencija je drugačiji način da se bude pametan te uključuje znanje o onome što osjećamo i korištenje vlastitih osjećaja za donošenje dobrih odluka u životu. Ona je vještina dobrog upravljanja mučnim raspoloženjima i vještina kontrole nagona, znači i to da smo motivirani i ostajemo puni nade i optimistični i onda kad doživljavamo neuspjehe na putu do nekog cilja; ona je i empatija – vještina osjećanja emocija drugih ljudi i sposobnost sudjelovanja u njihovim emocijama.
Kroz ciklus radionica emocionalnog opismenjavanja, učenici su kroz igre, grupni rad, glumu, kreativno izražavanje, diskusije i domaće zadaće koje su provodili zajedno s članovima obitelji, učili prepoznati, imenovati i izraziti svoje osjećaje. Učili su kako je pravo svakoga da osjeća i tzv. neugodne emocije (ljutnja, strah, tuga,..), ali da je važno izraziti i izabrati način reagiranja na te osjećaje koji ne povrjeđuje druge. Poticalo ih se na prepoznavanje elemenata neverbalne komunikacije povezanih s određenim emocijama – radi prepoznavanja tuđih emocionalnih stanja i vježbanja empatije. Vježbali su kreativnost u traženju rješenja za određene problemske situacije i razvijali suradnju i prepoznavali važnost zajedništva u nadilaženju vlastitih teškoća.
Ukupno je provedeno sedam radionica sa svakim razredom, na satovima razrednika. S roditeljima su također održane dvije radionice – prije početka radionica za djecu te zajednički susret roditelja i djece po završetku radionica.
Djeca kažu da su na radionicama naučili: „da je važno znati kako se ljudi osjećaju“, „prepoznati različite osjećaje i kontrolirati ih“, „kako pomoći ljudima u neugodnim osjećajima“, „kako pomoći tužnim i ljutim osobama“, „o osjećajima, mimici i o suradnji“.
Roditelji komentiraju što im se u programu svidjelo: „način izražavanja osjećaja djeteta“, „kako je dijete nakon sudjelovanja počela komunicirati svoje osjećaje“, „zajednička uključenost roditelja i djece u ispunjavanju zadaća“, „što je dijete bilo vrlo zadovoljno i zainteresirano za radionice“, „svjesnost djeteta da postoje osjećaji i da ih je počeo više prepoznavati i uvažavati“.
Radionice Pragme su se provodile unutar projekata „Podrška obiteljima u odgovornom roditeljstvu“ i „Organiziranje zajednica i škola: lokalna zajednica po mjeri obitelji” kojima razvija inovativne aktivnosti u području socijalne skrbi i obrazovanja, uz potporu Ministarstva socijalne politike i mladih i Grada Zagreba, a voditeljice radionica su bile Jelena Mališa, mag. soc. ped. iz Pragme, mr.sc. Roberta Brusić iz Obiteljskog centra grada Zagreba i Alma Rovis Brandić, mag. soc. ped. iz OŠ Petar Zrinski i Županijskog stručnog vijeća za osnovnoškolske preventivne programe grada Zagreba.
