Jesu li 15-godišnjaci kreativni u rješavanju problema? Odgovor na ovo pitanje traže brojni istraživači iz obrazovanja, a koje donosi OECD.
Da bi dobro prošli u PISA-inoj prvoj procjeni kreativnih vještina rješavanja problema, učenici moraju biti otvoreni za novosti, tolerirati sumnju i nesigurnost te se usuditi koristiti intuiciju pri pronalasku rješenja. To što je učenik dobar u osnovnoškolskim predmetima ne znači da je vješt u rješavanju problema. U Australiji, Brazilu, Italiji, Japanu, Koreji, Makao-Kini, Srbiji, Engleskoj (UK) i SAD-u, učenici u prosjeku postižu značajnije rezultate u rješavanju problema nego učenici u drugim zemljama koji pokazuju slične sposobnosti u čitanju, matematici i znanosti.
Mnogi od najboljih izvođača u rješavanju problema su azijske zemlje i ekonomije, gdje učenici pokazuju visoku razinu vještina razmišljanja i samostalnog učenja. U međuvremenu, u usporedbi s učenicima sličnih cjelokupnih performansi, učenici u Brazilu, Irskoj, Koreji i Sjedinjenim Državama djeluju najjače u interaktivnim problemima koji zahtijevaju od učenika da otkriju korisne informacije istražujući problematičnu situaciju i prikupe povratne informacije o učinku svojih aktivnosti.
Postižu li danas 15-godišnjaci vještine rješavanja problema koje su potrebne u 21. stoljeću? Novi rezultati procjene rješavanja problema PISA 2012, koja je provedena na računalu i uključivala je oko 85 000 učenika iz 44 zemlje i gospodarstava, pomažu odgovoriti na to pitanje.
Većem dijelu 15-godišnjaka nedostaju osnovne vještine rješavanja problema.
Rezultati pokazuju da učenici u Singapuru i Koreji, a slijede učenici u Japanu, postižu bolji rezultat u rješavanju problema nego učenici u svim ostalim zemljama sudionicama i gospodarstvima. Još četiri istočnoazijske partnerske ekonomije nalaze se između 4. i 7. mjesta: Macao-Kina, Hong Kong-Kina, Shanghai-Kina i Taipei (prema silaznom redoslijedu od njihovih rezultata). Kanada, Australija, Finska, Engleska (Ujedinjeno Kraljevstvo), Estonija, Francuska, Nizozemska, Italija, Češka, Njemačka, Sjedinjene Američke Države i Belgija (prema silaznom redoslijedu od njihovih prosjeka rezultata) imaju ocjene iznad OECD prosjeka, ali ispod prije navedene skupine zemalja.
Kompetencija za rješavanje problema definirana je kao sposobnost uključivanja u kognitivnu obradu radi razumijevanja i rješavanja problemskih situacija u kojima metoda rješenja nije odmah očigledna. To uključuje spremnost da se uključimo u takve situacije kako bi ostvarili svoje potencijale kao konstruktivni i promišljeni građanin. U procjena se koristi simuliranim problemskim situacijama iz stvarnog života – poput nepoznatog prodajnog automata ili neispravnog elektroničkog uređaja – za mjerenje vještina razmišljanja učenika, njihove sposobnosti reguliranja procesa rješavanja problema i spremnosti na to.
U dvije zemlje s najboljom rezultatima – Koreji i Singapuru, 15-godišnji učenici mogu sustavno rješavati umjereno složene situacije. Na primjer, u Koreji i Singapuru 56 % učenika, dok samo 31 % učenika u zemljama OECD-a, u prosjeku, može otkloniti kvar na nepoznatom uređaju koji je neispravan (zadatak na razini 4 na ljestvici stručnosti PISA-e).
Oni shvaćaju poveznice među elementima problematične situacije; mogu planirati nekoliko koraka unaprijed i prilagoditi svoje planove u svjetlu povratnih informacija; mogu stvoriti hipotezu o tome zašto neki uređaj ne radi i opisati kako ga testirati. Suprotno tome, u zemljama s najnižim rezultatima više od 50 % učenika može riješiti samo vrlo jednostavne probleme koji ne zahtijevaju razmišljanje unaprijed i koji su postavljeni u poznatim postavkama – poput određivanja putem pokušaja i pogreške, čije rješenje među ograničenim nizom alternativa najbolje zadovoljava jedan kriterij (zadaci na razini 1 na skali stručnosti).
U Japanu i Koreji samo 7 % učenika izvodi probleme ispod razine 2. PISA otkriva da čak i u zemljama s najboljim rezultatima značajan broj 15-godišnjaka nema osnovne vještine rješavanja problema koje se smatraju neophodnim za postizanje uspjeha u današnjem – a kamoli „sutrašnjem“ svijetu.
U zemljama s visokim ukupnim učinkom, učinak viši od očekivanog u rješavanju problema može značiti da takve zemlje uspijevaju pružiti mogućnosti učenja koje učenike posebno dobro pripremaju za rješavanje složenih problema iz stvarnog života u kontekstima s kojima se obično ne susreću u školi. U zemljama s niskim ukupnim učinkom, učinak jačeg od očekivanog u rješavanju problema može ukazivati na to da takve zemlje ne koriste maksimum učeničkog potencijala u osnovnoškolskim predmetima.
U zemljama i gospodarstvima koja stoje na vrhu po osposobljenosti za rješavanje problema, učenici ne samo da nauče traženi kurikulum, već uče kako pretvoriti probleme iz stvarnog života u mogućnosti učenja – kreativno osmišljavajući rješenja i namjernim razmišljanjem u kontekstima izvan škole. Rezultati PISA-ine procjene rješavanja problema pokazuju da učitelji i škole mogu potaknuti sposobnost učenika da se suoče – i riješe – različite probleme s kojima se svakodnevno susreću u životu 21. stoljeća.
Izvor: OECD.
