U kojim slučajevima vašoj (maloj) djeci omogućujete korištenje mobitela, televizije, kompjutora? Kada im je dosadno, kada su vam naporni, kada imate previše posla da biste ih vi animirali ili kao dio dogovorene, predviđene (i ograničene) dnevne razonode za djecu?
Kada ste prvi put djetetu dozvolili korištenje mobitela, gledanje crtića na televiziji ili igranje igrice na kompjuteru? Kako je od onda tekao „medijski put“ vašeg djeteta? Smatrate li da se korištenje medija otelo kontroli ili još uvijek uspijevate upravljati medijskim životom vaše djece (a ako su odrasla, to uspijevaju sami)?
Brojni roditelji se obraćaju Pragminom savjetovalištu s problemom adolescenata koji provode pretjeranu količinu vremena pred ekranom te njihovo ponašanje polako prerasta u pravu ovisnost, dok neke osnovne aktivnosti, poput spavanja, hranjenja, školovanja, druženja s vršnjacima i sl., ostaju zanemarene. Ta se ovisnost ne dogodi „preko noći“ i za njen nastanak ne treba optužiti (samo) medije i njihovu dostupnost. Razni su motivi zbog kojih mladi posežu za virtualnim svijetom kojim sve više nadomještaju onaj realni. Često su kod njih prisutne teškoće u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju, strah pred budućnošću, niz neuspjeha ili problema u školskom, vršnjačkom i obiteljskom okruženju. Dakako, mediji imaju svoju posebnu čar (primjećujemo je i kod nas odraslih) kojoj teško odolijevaju oni koji nisu uspjeli razviti dovoljnu razinu samokontrole i motivacije za traženje osobnog ostvarenja u realnome svijetu. Ne znači da problem ovisnih o raznim ekranima nije „izlječiv“, ali je puno lakše kada možemo početi djelovati na vrijeme kako do njega ne bi uopće došlo.
Donosimo nekoliko korisnih savjeta roditeljima, temeljem preporuka stručnjaka, kako razvijati zdrav odnos prema medijima u obitelji te medije koristiti kao dobre saveznike u odgoju:
– Pokušajte odgoditi gledanje ekrana djetetu u prve dvije godine života.
Ekrani višestruko loše utječu na vaše dijete. Svaki puta kada sjedi pred ekranom, ono prestaje biti aktivnim sudionikom u istraživanju svijeta, što je u toj dobi izrazito važno radi pravilnog razvoja mozga (stvaranja sinapsi među živčanim stanicama), motorike te psihosocijalnog razvoja. Djeca se najbrže razvijaju u prve dvije godine života, stoga je važno ponuditi im sadržaje i uvjete odrastanja koji će biti kao solidan temelj za ono što će kasnije sami graditi. Igra, priče za laku noć, puno razmjene osjećaja i razgovora s roditeljima i ostalim važnim osobama, druženje s vršnjacima, poticanje djeteta da samostalno svlada neku aktivnost (hodanje, penjanje…), tako što će istraživati u sigurnom okruženju, puno su stimulativnije aktivnosti u odnosu na pasivno skrolanje YouTube videa.
Ukoliko se ipak odlučite djetetu pružiti određene medijske sadržaje unutar tog razdoblja, neka to bude nakon 18 mjeseci života uz biranje visoko kvalitetnih medijskih sadržaje koje ćete gledati zajedno s djetetom kako bi razumjeli što gledaju.
Ne zaboravite da gledanje ekrana, osobito onih malih poput iPada i mobitela utječe na vid, na što upozoravaju oftalmolozi koji sve češće u svojim ordinacijama primaju mlade pacijente s problemom „suhog oka“ (zbog nedovoljnog treptanja prilikom gledanja u ekran) i kratkovidnošću (zbog naprezanja oka).
– Nakon dvije godine ograničite vrijeme gledanja ekrana (preporuka: do 60 minuta), uz osiguravanje kvalitetnih sadržaja.
Vodeći računa o preporukama pedijatara (American Academy of Pediatrics, www.aap.org) o ograničenju vremena koje bi dijete određene dobi trebalo provoditi pred ekranom, važno je da osigurate da ono što vaše dijete konzumira bude kvalitetno. Preporuke su okvirne i ne morate paničariti ukoliko se dogodi da jedan dan djetetu dozvolite gledati ekran dulje od onog što se preporuča, ali pokušajte odrediti razumna pravila koja će vama i djetetu biti ustaljena i predvidljiva te ćete se ih ustrajno pridržavati uz tek kakvu povremenu iznimku. Crtić po dolasku iz vrtića, ili prije večere mogu biti vrijeme za koje dijete zna da je rezervirano za ekran. Ukoliko dijete nema ustaljenih pravila ili počnete previše popuštati na način da iznimke postaju pravilo (npr. dozvolite crtić jer ste preumorni, a dijete plačljivo), oboje možete izgubiti osjećaj za mjeru, što postupno može postati problem jer će vas dijete tražiti medijski sadržaj u bilo koje doba dana, odnosno kada god osjeti nervozu, bol, frustraciju i potrebna mu je utjeha ili distrakcija.
– Pretvorite medije u vaš odgojni alat.
Kao što posljednja istraživanja otkrivaju, više od vremena koje dijete provodi pred ekranom važnije je na koji način roditelji pristupaju medijima i postavljaju pravila o korištenju medija. Nije dobro medije demonizirati i stvarati kod djece osjećaj krivnje, ali ni prepustiti medijima ulogu „tete čuvalice“ koja jednosmjerno komunicira s vašim djetetom čineći ga pasivnim. Umjerenost i ovdje vrijedi kao dobar recept uspjeha.
Pokušajte medije što više iskoristiti u svoju korist tako što ćete gledati medijske sadržaje zajedno s djetetom i o njemu razgovarati kako bi dijete razvilo kritičko razmišljanje i kreiralo vlastite stavove prema onome što mu se prikazuje. Ukoliko vaše dijete voli crtiće s elementima nasilja, razgovarajte s njime o tome što ono misli o nasilju, npr. kako bi se on ponio u nekoj situaciji koju crtić prikazuje. Ukoliko dijete voli gledati video klipove o izrađivanju predmeta od glinamola ili o crtanju i bojama, pitajte ga što mu se od prikazanoga sviđa, ima li ideju kako bi on to napravio, potaknite ga da pokuša samo izraditi svoju „umjetninu“. Na taj način dijete povezuje virtualni svijet s realnim te na najbolji način koristi medije za svoj kognitivni i socioemocionalni razvoj.
– Kod djece razvijajte naviku da dok jedu (jedete) ne gledaju u ekran.
Neka to i dalje ostane vrijeme kada s njima možete razgovarati, „proći“ kroz njihov dan, otkriti kako se osjećaju, šaliti se i povezivati se kao obitelj. Vrijeme obroka je vrijeme u kojem imamo priliku primiriti se, odmoriti dušu, tijelo (i oči) i predahnuti od siline informacija kojima smo okruženi, razmišljati (!) ili podijeliti s nekime svoje doživljaje. Osim toga, hranjenje je jedna od najvažnijih aktivnosti u danu za naš organizam, stoga je važno da joj se posvetimo adekvatno, da u njoj uživamo, da je ne odradimo u žurbi. Ukoliko je mozak zabavljen ekranom, ne može biti fokusiran na hranu a to znači da njegovi senzori za užitak i osjećaj sitosti rade slabije. Rezultat je da su osobe koje jedu dok gledaju u ekran sklonije prejedanju i debljanju.
– Izbjegavajte koristiti medije za uspavljivanje, tješenje ili suzbijanje dosade kod vaše djece, osobito mobitela (kojim djeca mogu upravljati već od malena).
Koliko god to nekada može poslužiti kao brzo i efikasno umirujuće sredstvo (npr. za nervozu zbog pospanosti), time djeci činite medvjeđu uslugu – učite ih da traže instant rješenja za svoje neugodne i teške osjećaje, od kojih na taj način mogu lako pobjeći, umjesto da steknu sposobnost samo-tješenja. To je slično kao kad u stresu osobe pribjegavaju alkoholu, cigaretama, drogi – ali i hrani. Dajući medijima magičnu moć tješenja, umanjujete je sebi i pritom učite djecu da mogu ostati pasivna u svojoj boli jer će ih utješiti nešto „izvana“. Osim toga, time se smanjuju njihovi kapaciteti da izdrže frustraciju (ili dosadu) ukoliko utjeha ne nastupi odmah. Promatrajte vaše dijete i uočite ukoliko medije koristi da bi se oslobodilo napetosti ili razbilo dosadu.
– Izbjegavajte postavljanje bilo koje vrste ekrana u dječju sobu.
Tako ćete lakše pratiti koje sadržaje vaša djeca gledaju i kod školske djece smanjiti mogućnost distrakcije prilikom učenja, ali i uspavljivanja. Naučite dijete da mobitel, ukoliko ga posjeduje, ostavlja izvan sobe kada odlazi na spavanje.
– Izbjegavajte televizor postaviti u središte dnevne sobe.
Promotrite raspored vaše dnevne sobe. Je li vaš kauč usmjeren u veliki tv ekran koji dominira cijelim prostorom? Držite li televizor upaljen i kada ga ne gledate, kada imate goste? Ukoliko vam je to navika ili se opuštate tako što se jednostavno smjestite pred TV, razmislite koliko ipak takav raspored dnevne sobe utječe na komunikaciju u obitelji. Razmislite o mogućnosti postavljanja televizora u prikladne ormare ili o premještanju na neko manje dominantno mjesto.
– Osigurajte kvalitetno zajedničko vrijeme za obiteljske aktivnosti.
Vaše dijete najviše treba vas za zdravo odrastanje, a uspomene s obiteljskih aktivnosti predstavljaju dragocjeno emocionalno i duhovno bogatstvo za djetetov kasniji razvoj. Ukoliko niste kreativni i spontani, potrudite se unaprijed isplanirati vaše zajedničko vrijeme. To može biti nešto jednostavno poput igranja društvenih igara, pričanja priča i viceva, obiteljskog izleta, osmišljavanja igrokaza, odlaska u muzej, akvarij i slično. Obiteljsko zajedništvo predstavlja djetetovo glavno emocionalno utočište u kojem uči osjećati se prihvaćenim i stvarati dobre veze s drugima.
Pridržavajte se i vi pravila
Ukoliko imate naviku „skrolati“ mobitel dok jedete ili gledate u TV, a istovremeno očekujete od djeteta da to ne čini, niste vjerodostojni. Za dobrobit vašeg djeteta, ali i čitave obitelji, vrijedi uložiti napor da se pridržavate onoga što očekujete od djeteta. Time dobivate dvostruko: dijete uči iz vašeg primjera, a vaša obitelj dobiva na kvaliteti zajedničkog vremena i odnosa. Dijete najviše uči ponavljanjem, a vi ste mu kao roditelj prvi i najvažniji životni uzor pa će vaše navike najvjerojatnije postati njegove navike. Stoga je važno da svoje navike konzumiranja medija osvijestite prije nego odredite što želite i što ne kada je u pitanju medijski odgoj vašeg djeteta.
Kao i u ostalim područjima odgoja, medijski odgoj djeteta moguć je jedino uz paralelni medijski (pre)odgoj roditelja. Budite ono što želite prenijeti svome djetetu!
Članak je nastao u okviru projekta „Pomak“ usmjerenog prevenciji ovisnosti. Projekt financira Ministarstvo zdravstva, a sadržaj članka je u isključivoj odgovornosti Pragme i ne može se smatrati službenim stavom Ministarstva.
Izvori:
American Academy of Pediatrics Announces New Recommendations for Children’s Media Use, dostupno na: https://www.aap.org/en-us/about-the-aap/aap-press-room/Pages/American-Academy-of-Pediatrics-Announces-New-Recommendations-for-Childrens-Media-Use.aspx
Labaš, D. (2015.). Komunikacija odgaja — odgoj komunicira. Prijedlozi i smjernice za roditeljski medijski odgoj. u: Brusić, R. i sur. Komunikacija odgaja – odgoj komunicira. Emocionalna medijska i pismenost. Pragma, Zagreb
6 reasons you should not watch tv while eating, dostupno na: http://thescienceofeating.com/2016/07/13/6-reasons-you-should-not-watch-tv-while-eating/
The Guardian, How much screen time is too much for kids? It’s complicated, dostupno na: https://www.theguardian.com/technology/2018/may/31/how-much-screen-time-is-too-much-for-kids-parents-advice-children-digital-media
5 Reasons Why Screen Time Is Bad for Young Children, dostupno na: https://mindd.org/screen-time/
