Udruga Pragma je 15. studenog 2013. g. uputila očitovanje na nacrt Strategije obrazovanj
Primjećujemo kako je Strategija izrazito usmjerena osnivanju koordinacijskih tijela (radnih skupina, centara, timova…) i izradi dokumenata (kurikuluma, planova, drugih strategija…) koje zahtijevaju vrijeme za realizaciju i troškove obavljanja takvih poslova. Poučeni iskustvima rada drugih državnih tijela, smatramo da ukoliko Strategija ne bude obuhvaća detaljne akcijske planove i izdvajanje financijskih sredstava, provedba planiranih mjera neće biti moguća.
Strategija se primarno odnosi na obrazovnu funkciju škola – stjecanje znanja, kompetencija, vještina i nije dovoljno naglašena odgojna komponenta. Smatramo da su ključna dva faktora: povećanje broja stručnih suradnika (pedagoga, psihologa, socijalnih pedagoga, kao i potreba za vraćanje socijalnih radnika u škole) i provođenje odgojnih-preventivnih programa. Odgojna komponenta mora biti usko vezana uz nastavni sadržaj, odnosno biti njen preduvjet, posebno kada je u pitanju razvoj emocionalnih i životnih vještina te društveno poželjnih vrijednosti. One, iako se uče na kognitivnoj razini, zahtijevaju konkretnu i istovremenu primjenu u životu djece.
Kao Udruga koja usko surađuje s osnovnim i srednjim školama, uviđamo da u školama posebno nedostaju programi usmjereni emocionalnom opismenjavanju, dok su emocionalna pismenost i inteligencija (sposobnost prepoznavanja, izražavanja, kontrole i integriranja emocija), odnosno poteškoće u emocionalno-socijalnom funkcioniranju, usko povezane s motivacijom za školu i učenje, tj. s akademskim uspjehom.
Budući je današnje društvo, a posebno djeca i mladi – društvo medija, tj. mediji postaju jedan od najutjecajnijih odgajatelja naše djece – potrebno je sustavnije provoditi i medijsko opismenjavanje u školama, radi razvoja kritičkog razmišljanja, posebno u suradnji sa stručnjacima – novinarima, znanstvenicima i organizacijama civilnog društva. Smatramo da ova Strategija može biti korak prema odgovarajućoj regulaciji i promociji medijske pismenosti među djecom i mladima.
Od posebnih kategorija učenika u Strategiji se najviše se spominju učenici s teškoćama u razvoju i daroviti učenici – skrećemo pozornost na neke kategorije učenika koje se nalaze između ta dva pola: učenici koji dolaze iz disfunkcionalnih obitelji (posebno djeca iz sustava socijalne skrbi i koja iz njega izlaze kada postanu punoljetna), učenici u riziku i s razvijenim poremećajima u ponašanju, učenici s teškoćama u emocionalnom i socijalnom funkcioniranju, učenici u riziku i koji su ispali iz sustava redovnog obrazovanja – takvim je učenicima također potrebna posebna pozornost, podrška i pomoć, ne samo škoskog osoblja već i cijele zajednice, radi njihovog uspješnijeg i kvalitetnijeg obrazovanja i kasnije zapošljavanja
Radi racionalizacije troškova, rasterećenja nastavnog/stručnog osoblja škola, bilo bi posebno važno naglasiti ulogu organizacija civilnog društva i drugih organizacija koje se bave djecom i mladima, a koje mogu pružati kvalitetnu podršku učenicima, obiteljima i školskom osoblju te olakšavati adaptaciju, integraciju (inkluziju), razvoj i uspjeh učenika u školama. Organizacije civilnog društva mogu biti brz, kvalitetan i učinkovit resurs-partner za škole, do sada nedovoljno iskorišten, a suradnja s njima je također često prepuštena na volju ravnatelja i stručnih suradnika. Različite organizacije mogu odgovoriti na različite potrebe učenika.
Osim navedenih načelnih primjedbi, Pragma je dala i konkretne prijedloge za poboljšanje poglavlja „Cjeloživotno učenje“, „Strategija predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja“ i „Obrazovanje odraslih“.
