Temeljem Pragmina iskustva rada sa stručnjacima i roditeljima (nekada u dvostrukoj ulozi), primjećuje se veliki interes stručnjaka i roditelja za teme: online opasnosti, discipliniranje i pozitivne metode odgoja, emocionalni razvoj djeteta. Sudionici naših edukacija traže informacije i obrazloženja kako postupiti u konkretnim situacijama, lakše se zanimaju i identificiraju s realnim primjerima, nego s idealnim situacijama. Ujedno, problem roditeljskog sagorijevanja se pokazuje kao područje o kojem se nedovoljno razgovara s roditeljima.
Kada su u pitanju ovisnosti, dio roditelja je još uvijek nedovoljno osviješteno o problemima korištenja ekrana u ranoj dječjoj dobi, kockanju (uživo i online), problemu zlouporabe lijekova (sredstva za smirenje – benzodiazepini i lijekovi protiv bolova), štetnosti vipe-cigareta nasuprot „običnim“ cigaretama, energetskih pića, alkohola; konzumiranje navedenih sredstava ovisnosti, koja su iznimno adiktivna, određeni roditelji odobravaju, kupuju ili daju na korištenje svojoj djeci čime daju doprinos razvoju problema ovisnosti.
S druge strane, dio roditelja nije svjesno određenih novih pojava i njihovih utjecaja na djecu, poput nikotinskih vrećica (snus), dostupnosti jakih droga u blizini djece (kokain), trendu korištenja darkweba za nabavu određenih sredstava ovisnosti (kao i oružja). Pitanje je koliko odgojno-obrazovne ustanove i sami roditelji koriste medije – klasične medije, ali i provjerene web stranice zdravstvenih i drugih ustanova koje pružaju informacije o ovisnostima – koji mogu biti izvrstan (prvi) izvor informacija o navedenim pojavama (za odrasle), pored redovitog opažanja i razgovora s djecom.
Pragma je tijekom proteklih godina, kroz ankete i evaluacije, od roditelja i stručnjaka prikupljala niz stavova i mišljenja o suradnji roditelja i stručnjaka, o osobnom doživljaju roditeljstva i neprihvatljivom ponašanju djece i mladih te je ustanovljeno da roditelji imaju povjerenja u stručnjake. Također, podaci govore kako mnogi roditelji trebaju pomoć u odgoju djece; stručnjaci cijene roditeljski trud oko djece, ali i da – iako roditelji doživljavaju stručnjake kao partnere u odgoju – stručnjaci se relativno boje roditelja i njihovih postupaka, kao i da roditelji doživljavaju stručnjake kao prijetnju ukoliko saznaju da su roditelji ili njihova djeca učinili nešto krivo.
Dio stručnjaka tvrdi kako im nedostaje alata, znanja i vještina za rad na prevenciji, dio smatra da posjeduje navedena znanja i vještine, ali im nedostaje podrška sustava kao i supervizijski rad, multidisciplinarni pristup teškoćama i dodatni angažman zajednice. Dio stručnjaka se smatra nemoćnima u suočavanju s problemima u ponašanju djece i mladih, uočava nedosljednost u postupanju zaposlenika u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Stručnjaci primjećuje da je sustav ponekad „na strani“ djece i kada se čini da su djeca prekršila određena pravila te zajedno s roditeljima, stručnjaci opažaju da se određeni problemi kod neke djece i generacije ponavljaju godinama. Stoga ne čudi podatak da trećina ispitanih roditelja ne smatra učinkovitim postupanje škola kada su u pitanju neprihvatljiva ponašanja djece i dio roditelja vidi struku nemoćnom u rješavanju određenih problema u ponašanju.
Tijekom grupnog rada sa stručnjacima na konferenciji Pragme 26. travnja u Zagrebu potvrđeni su neki od navedenih podataka. Stručnjaci se uglavnom slažu oko sljedećeg:
- Nedostaje podrška nadležnih sustava zbog čega stručnjaci ponekad ne postupaju prema djeci i mladima te njihovim roditeljima jer se „boje“ prijava inspekciji, za koju osjećaju da uvijek završi negativnim ishodom za njih; posljedica toga je da mladi imaju osjećaj kako neće snositi odgovornost (posljedice) za određena negativna ponašanja jer inspekcije rješavaju slučajeve u njihovu korist (npr. ukidaju im se pedagoške mjere);
- Roditelji nisu do kraja iskreni kada govore o obiteljskoj situaciji pri upisu djeteta u vrtić/školu;
- Činjenica je da djeca provode pred ekranom/pametnim telefonom previše vremena već u vrtićkoj dobi;
- Nesuradljivi roditelji koji izbjegavaju kontakt sa stručnjacima ili koji imaju pozitivne stavove prema neprihvatljivom/rizičnom ponašanju svoje djece, izazivaju osjećaj nemoći kod stručnjaka iz obrazovanja i socijalne skrbi;
- Odnos prema medijima – problem odnosa s medijima i javnosti u RH je što stručnjaci ne mogu istupati u medijima bez odobrenja nadležnih, niti kada govore o pozitivnim aspektima svog rada; na taj način struke ostaju u negativnoj percepciji javnosti jer ih se proziva kada se pojave određeni slučajevi, a koje struka ne smije komentirati zbog zaštite podataka; osobe nadležne za određeno postupanje/ravnatelji i voditelji ustanova i sami rijetko nastupaju u medijima zbog straha kako će reagirati nadležna ministarstva i javnost;
Ipak, tijekom grupnog rada su predstavljeni i primjeri škola u kojima je vidljivo kako je ključan odnos povjerenja mladih sa stručnjacima kako bi pravovremeno stručnjaci dobili relevantne informacije o tome što se događa u životima djece i mladih, osobito kod pojave problema. Također, kada je kolektiv „dobar“, kada škola sudjeluje u projektima, ima volonterske klubove i slične programe, kada se potiče cjeloživotno obrazovanje djelatnika, tada je lakše postupati prema mladima u slučaju pojave teškoća.
Programske aktivnosti programa “Online i uživo – program prevencije na svim platformama” provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva. Sadržaj dokumenta u isključivoj je odgovornosti Udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva zdravstva.
