Predstavnici Pragme Nedjeljko Marković i Jelena Mališa su na poziv koordinatorice Grupe za palijativnu skrb FSR-a Kaptol, Olivere Tomas, 16. lipnja 2012. godine sudjelovali u studijskoj posjeti prvoj hrvatskoj katoličkoj bolnici Svetog Rafaela u Strmcu kod Nove Gradiške. Predstavnike Pragme su zanimali modeli rada u zajednici, kao i iskustvo vođenja zdravstvene ustanove za posebno ranjive skupine – psihijatrijske bolesnike i osobe u završnoj (terminalnoj) fazi života.
Studijsko putovanje je obuhvaćalo i posjetu Franjevačkom samostanu u Cerniku pod vodstvom o. Ante Perkovića, kao i bogatoj Biblijsko-arheološkoj muzejskoj izložbi u prostorijama samostana. Na kraju posjeta, članovi Kulturno-umjetničke udruge “Cernik” su održali bogat umjetnički program.
Bolnica Sveti Rafael je psihijatrijska bolnica s odjelom palijativne skrbi i jedna je od najsuvremenijih psihijatrijskih ustanova u regiji koju vodi Red Milosrdne braće pod vodstvom priora Darija Vermija. Zavjeti Milosrdne braće: siromaštvo, čistoća, poslušnost i gostoprimstvo čine temelje u radu s bolesnicima. Posebno je važno gostoprimstvo jer su pacijenti gosti bolnice, koje se ogleda u dostojanstvenom odnosu i vrhunskoj kvaliteti usluga i skrbi za “goste”, a „briga o tijelu…je već pola za spasenje duše“ je jedno od načela Sv. Ivana od Boga, utemeljitelja Reda.
Red 20. lipnja 2006. godine dolazi u Hrvatsku te 26. listopada 2007. godine kupuje bolnicu na Strmcu – nekadašnju Dječju bolnicu za plućne bolesti te je obnavlja i proširuje na više od 7 tisuća m2, uz ulaganje 100tinjak milijuna kuna. Djelatnosti Bolnice čine: Odjel za kronične duševne bolesti s 103 ležaja u dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama, Odjel za palijativnu skrb s 40 ležaja u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama te intenzivnoj njezi, Dnevna bolnica s do 40 bolesnika u dnevnoj skrbi uz grupnu i pojedinačnu psihoterapiju te radno-okupacijsku terapiju, Ambulanta za psihijatriju i Internistička ambulanta. Bolnica je zdravstvena ustanova u mreži bolničkih zdravstvenih ustanova Republike Hrvatske te je ugovorna zdravstvena ustanova Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje, sa svim svojim kapacitetima, a dolazi se temeljem uputnice liječnika opće medicine ili premještajem iz bolnica za akutno liječenje uz preporuku nadležnog specijaliste, a s uputnicama ugovornog doktora opće medicine.
Sv. Ivan od Boga, utemeljitelj Reda Milosrdne braće – uglavnom laičkog – nesvećeničkog Reda, rođen je 1495. godine u Portugalu. Sv. Ivan od Boga je bio pastir, vojnik, trgovac, bolničar i napokon utemeljitelj redovničke zajednice. Kao obraćenik koji je javno tražio oprost i govorio o svojim grijesima po ulicama grada, svojim sugrađanima je izgledao ludo pa ga zatvaraju u hospicij. U njemu se Sv. Ivan pokazao zdravijim i razboritijim od onih koji su ga zatvorili, a bolno iskustvo hospicija i uvjeta života psihičkih bolesnika, potiče ga na zavjet službe bolesnima i nemoćnima. Tom je prilikom rekao: “Neka mi Bog dade vremena da osnujem jednu bolnicu gdje bih mogao prihvatiti ove siromahe i služiti im kako ja želim”, a prvu je osnovao u Granadi u Španjolskoj. Članovi Reda moraju obavljati poslove povezane s poslanjem Reda, npr. poslove bolničara, liječnika, psihijatara, socijalnih radnika, ljekarnika, teologa-svećenika.
Red danas djeluje u 45 država diljem svijeta u više od 250 modernih socijalnih ustanova i skrbi za više od 40 000 „gostiju“ u svojim bolnicama, ustanovama za psihički oboljele osobe, ustanove koje zbrinjavaju beskućnike, domovima za starije, domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, centrima za ovisnike te mnogim drugim socijalno – humanitarnim ustanovama i organizacijama. U Hrvatskoj od 23.8.1804. godine do 1918. godine imaju bolnicu na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.
Članovi studijskog posjeta su posebnu pažnju usmjerili palijativnoj skrbi koja je u Republici Hrvatskoj ušla u zakonodavstvo 2003. godine Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, no tek 2011. godine kreću značajni pomaci u tom području. U pružanju palijativne skrbi konstantno treba imati na umu činjenicu da je bolesnik osoba sa svim svojim fizičkim, emocionalnim, društvenim i duhovnim obilježjima te liječenje treba provoditi sukladno vrijednostima i interesima bolesnika i njegove obitelji, a što je potpuno suprotno od klasične kurativne medicine koja bolesnika promatra kroz dijelove njegova tijela, bez potrebe da ga sagleda kao cjelovitog čovjeka.
