Najčešće mrežne aktivnosti među 15-godišnjacima su pretraživanje Interneta radi zabave i sudjelovanje na društvenim mrežama, a više od 70 % učenika radi jednu od ovih aktivnosti svakodnevno ili gotovo svaki dan, pokazuju rezultati OECD – PISA istraživanja.
U 2012. 15-godišnji učenici svakodnevno su provodili preko dva sata online, prosječno po zemljama OECD-a. Najčešće internetske aktivnosti među 15-godišnjacima su pretraživanje Interneta radi zabave i sudjelovanje na društvenim mrežama, a preko 70 % učenika radi jednu od ovih aktivnosti svakodnevno ili gotovo svaki dan.
Učenici koji su provodili više od šest sati dnevno online izvan škole, vjerojatnije je da će se osjećati usamljeno u školi, kasniti i imati niže rezultate iz matematike. U prosjeku u zemljama OECD-a 7 % učenika provodi ovo vrijeme online tijekom uobičajenog radnog dana. Stereotipi o takozvanoj “NET generaciji” imaju nešto i istine, kao što pokazuju podaci prikupljeni putem upitnika PISA 2012. o upoznavanju s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. U 2012. je u većini zemalja OECD-a više od jednog od dva 15-godišnjaka izvijestilo da vikendom provodi online dva sata ili više po danu. Svakog dana, ili gotovo svaki dan, velika većina učenika (71 %, u prosjeku u zemljama OECD-a) pregledava Internet radi zabave, npr. na web stranicama za streaming videozapisa i sudjeluje na društvenim mrežama (73 %). Zajedno s online chatom (54 %) i preuzimanjem glazbe, filmova ili igara s Interneta (47 %), to su četiri najčešće internetske aktivnosti. Za neke učenike, čini se da vrijeme provedeno svaki dan na Internetu nema mnogo ograničenja. U prosjeku je oko 7 % učenika u zemljama OECD-a izvijestilo da svakodnevno provodi više od šest sati online izvan škole – uključujući školske dane. U Ruskoj Federaciji i Švedskoj to je izvijestilo više od 13 % učenika.
Dok djeca pristupaju nizu obrazovnih resursa i iskustava kroz digitalne uređaje i Internet, povećava se i zabrinutost zbog mogućih štetnih posljedica neograničenog korištenja Interneta.
Djecu je očigledno potrebno zaštititi od internetskih prijetnji, poput izloženosti štetnom sadržaju ili kontaktima (npr. pornografiji, internetskim prijevarama ili zloupotrebom marketinških praksi i rizicima vezanim za privatnost, poput krađe identiteta). Mnogi od tih rizika postojali su i prije Interneta, ali mjere zaštite djece od odgovarajućih prijetnji izvan mreže (kao što su fizičke barijere, norme vezane uz dob koje sprječavaju pristup određenim prostorima i nadzor odraslih) teško je prenijeti i provoditi u virtualnom prostoru koji je sam po sebi otvoren.
Istraživanje je također pokazalo da produljeno vrijeme na ekranu samo po sebi može imati negativne posljedice, npr. na san adolescenata, fizičku aktivnost i društveno blagostanje. Podaci PISA-e potvrđuju i proširuju te nalaze.
Odgovori učenika na pitanja o njihovom osjećaju pripadnosti u školi pokazuju zabrinjavajući odnos s vremenom koji provode izvan škole. Rezultati jasno pokazuju nižu razinu dobrobiti kod ekstremnih korisnika interneta koji tijekom radnog dana provode šest ili više sati dnevno online.
Ovi učenici dvostruko su češći od umjerenih korisnika interneta (onih koji dnevno provode između jednog i dva sata dnevno) kako bi izvijestili da se u školi osjećaju usamljeno (14 % u usporedbi sa 7 %). S druge strane, učenici koji su dobro integrirani u školi manje je vjerojatno da će biti više od šest sati dnevno online.
Podaci PISA-e također pokazuju da su ekstremni korisnici interneta posebno u opasnosti da se manje bave školovanjem. Primjerice, 32 % učenika koji provode manje od jednog sata dnevno online radnim danom, kasnilo je u školu dva tjedna prije provedenog PISA testa, dok je od učenika koji online provode više od šest sati dnevno, njih 45 % kasnilo u školu. I ekstremni korisnici Interneta u prosjeku imaju niže rezultate od svojih vršnjaka u PISA-inoj ocjeni matematike.
Iako ovi rezultati ne mogu dokazati uzrok i posljedicu, oni sugeriraju da je dobrobit u školi povezana s manjkom elektroničkih medija izvan škole. Činjenica da su ishodi učenja negativno povezani s intenzivnim korištenjem Interneta pokazuje da pronalaženje „prave“ uporabe tehnologije nije samo problem za slobodno vrijeme učenika, već i rastuća briga za školski sustav. Roditelji, škole i zdravstveni radnici mogu zajedno raditi na praćenju i planiranju uporabe novih medija od strane djece.
Zajednički napori škola, roditelja i društva mogu obrazovati učenike kao kritične potrošače internetskih usluga i elektroničkih medija, pomažući im u donošenju informiranih odluka i izbjegavanju štetnog ponašanja. Škole mogu podići svijest u obiteljima o rizicima s kojima se djeca susreću na mreži i kako ih izbjeći. A roditelji moraju pomoći djeci da uravnoteže korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u slobodno vrijeme s drugim rekreacijskim aktivnostima koje ne uključuju zaslone, poput sporta i, što je jednako važno, spavanja.
Izvor: OECD.
